Ante Brkan
Razbijena zraka
1939.
analogna fotografija, baritni papir
293 x 388 mm
MMSU-3518
Ante Brkan (Veliko Jadrče, 1918. – Zadar, 2004.) preselio se s roditeljima i bratom u Zadar uoči Drugoga svjetskog rata, koji je obitelj provela u tom gradu, bilježeći njegovo stradanje u ratnim razaranjima. Uz svakodnevni posao u općinskoj administraciji, od 1958. radio je kao fotoreporter zadarskog tjednika Narodni list, ali već 1951. u djedovoj kući u staroj gradskoj jezgri – Poluotoku otvara fotografsku radionicu. Na nagovor Toše Dabca surađuje i izlaže s bratom Zvonimirom od 1953. do njegove smrti 1979. godine. Braća Brkan zaslužni su za nastanak zadarske fotografske škole i zauzimaju visoko, posebno mjesto u razvoju hrvatske fotografije.
Ante Brkan članom Fotokluba Zagreb postao je 1953. godine, 1959. se učlanio u ULUPUH, a 1964. postaje počasni član Fotokluba Split. Majstor fotografije Jugoslavije službeno postaje 1961., a nagrade za životno djelo primio je od Hrvatskoga fotosaveza 1988. i Fotosaveza Jugoslavije 1989. godine. Od međunarodnih priznanja valja spomenuti veliku nagradu Milana 1961. i odlikovanje Međunarodne federacije fotografske umjetnosti u Bernu.
Galerija umjetnina Narodnog muzeja u Zadru otkupila je 1995. približno 35.000 negativa srednjeg formata Ante Brkana i time sačuvala i zaokružila njegov opus.

Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Zbirci fotografija ima 23 crno-bijele analogne fotografije koje obuhvaćaju raspon uobičajenih autorovih tema, izuzevši portrete po kojima je bio poznat ne samo zbog glasovita portreta Alfreda Hitchcocka iz 1964., kad je ovaj redatelj boravio u Zadru, nego i zbog nebrojenih portreta ljudi s domaće umjetničke scene (Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar organizirala je 2003. izložbu pod naslovom Ante Brkan – 40 portreta).
U Zbirci se nalazi predratna fotografija Lom zrake iz 1939. koja podsjeća na eksperimente u fotografiji između dvaju svjetskih ratova ili, preciznije, autorovo zanimanje za analizu fenomena svjetla koji je za fotografiju temeljan. Dva amblemska prizora – Prozor boga Marsa iz 1945. i Pustošenje iz 1950., ratnog i poratnoga grada, dotiču se opsežnog ciklusa ratom izmučenoga Zadra. Nekoliko primjeraka pejzažne fotografije i žanrovskih scena pokazuje ono tipično za njegov rad – zanimanje za ljude i grad u kojem je obitavao, postavši sljedbenikom live-fotografije: ...A vani život, sunce... iz 1954., Mreža se diže, Jesen i Ljetne radosti iz 1955. godine. U zbirci se čuva i nekoliko fotografija na kojima su prikazane razne strukture i uzorci. Krupni planovi geometrijskih oblika u kadrovima izrezanim izvan očekivanog, zbog čega se figuracija snimanog objekta gubi i postiže se geometrijska igra, vizualni rebus – 40.000 i Na krvavom zidu iz 1955. te Čelično saće iz 1960. godine. Ta se preokupacija poklapa s općim duhom vremena u pedesetima kada se apstrakcija postupno uvodila u likovni jezik, što je zasigurno utjecalo na Brkana. Dokaz tome je i rad Varijacija na Moora iz 1960. godine. Manji broj spomenutih radova pokazuje da posao u zadarskome Narodnom listu nije bio tek obavljanje fotoreporterskog zadatka s jasnom funkcijom informiranja u javnom glasilu, već je pritom razvijao i osebujni autorski pristup. Tome pridonosi i način izbora sadržaja kojim dokumentarizam oplemenjuje dodanom vrijednošću zbog koje su ga neki svrstali u predstavnike poslijeratne subjektivne fotografije; Brkan u pravilu pronalazi mjesta za igru, pitanje ili osjećaj da je upravo on prisustvovao nekom sasvim osebujnom trenutku, kao u radu Među njih Orfej neće stići s prikazom skupine duševnih bolesnica.

(S. S.)