Raznolik i intrigantan opus kipara Vanje Radauša (Vinkovci, 1906. – Zagreb, 1975.) temelji se na figurativnom pristupu i ekspresivnim formama koje se protežu i njegovom javnom plastikom. Radauš je diplomirao 1930. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (I. Meštrović), gdje je kasnije, dvadeset i pet godina, do 1975. vodio Majstorsku radionicu za kiparstvo. Od rana zaokupljen socijalnom tematikom, bio je i član skupine Zemlja, između 1932. i 1934., a obrađivao je i teme vezane uz protagoniste domaće kulturne povijesti poput S. Raškaj i V. Karasa (ciklus Panopticum croaticum, 1959. – 61).

Radauševu naklonost preglednim kompozicijama, složenim formama i ekspresivno razrađenim kiparskim površinama, s tragovima ruke i alata, prepoznajemo i na skulpturi Torzo iz 1939. Mišićavi muški torzo, oblikovan nalik slovu S, osim kao studija nagog muškog tijela, djeluje i kao posveta ljudskoj stamenosti, a istovremeno i njegovoj lomnosti i prolaznosti, na koju podsjeća njegova neobična postura i dramatično naglašena, nabrana površina.

(K. O.)