Nemanja CvijanovićPlaćam struju2005. mramor Carrara, čelik, električna instalacija, pozlaćivanje, brončana legura3000 x 1500 x 70 mmMMSU-5577
Promišljanje trenutačne društveno-političke i ekonomske situacije iz historijske perspektive naslonjene na socijalističko naslijeđe, neki su od temeljnih principa radova Nemanje Cvijanovića (Rijeka, 1972.). Osim umjetničkom izvedbom u različitim medijima i njihovim kombinacijama, Cvijanović se bavi kustoskom i izložbenom djelatnosti, i pokretač je Galerije SIZ (Samoupravna interesna zajednica) u Rijeci, čije samo ime navodi na specifična sidrišta unutar domaće povijesti. Problem kolektivne memorije ili, konkretnije, prigušivanja socijalističke prošlosti i poricanja jugoslavenskog identiteta, česte su okosnice Cvijanovićevih radova koje počinje raspirivati nakon 2000. godine. Povijesnim događajima ne pristupa kao distancirani narator, već ujedno izražava i vlastita politička uvjerenja.
Izabrana činjenica iz prošlosti u radu Plaćam struju referira se na najreprezentativniju ikonu socijalističkog razdoblja. Adresat je jugoslavenski državnik i komunistički vođa Josip Broz Tito (1892. – 1980.), i to njegovo posljednje počivalište. Plaćam struju replika je mramorne nadgrobne ploče iz Kuće cvijeća u Beogradu, danas turističke mete, ali i omiljela hodočasničkog mjesta za poklonike Titova lika i djela. Po principu ready madea, tisućukilogramskoj ploči izmijenjena je svrha. S ugrađenim grijačima, prislonjena horizontalno na galerijski zid, realizirana je kao spomenik koji grije, toplinsko tijelo za podgrijavanje višeznačnih sjećanja. “Spomenički radijator“ podruguje se apetitu turističke suvenirizacije i masovne potrošnje kultnih ikona. Istovremeno zahtijeva podmirenje računa i u simboličkom smislu, ponovno posjećivanje kolektivne memorije i interpretiranje prošlosti iz aktualnog rakursa. Izaziva i pitanja – kako je danas moguće misliti prošlost, izvan normativnih narativa, a bez zapadanja u nostalgičarstvo ili revizionizam.
(K. O.)