Tomislav BrajnovićPregate per la pace(Molite za mir)2005. video u boji, zvuk00:05:11MMSU-2770
Tomislav Brajnović (Zagreb, 1965.) pohađao je srednju školu za grafički dizajn u Puli, nakon toga 1993. odlazi godinu dana na Kraljevsku Akademiju u Den Haagu. Umjetničko obrazovanja nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Đure Sedera i poslijediplomskom studiju na Central St. Martins College of Art & Design u Londonu koji završava 2003. godine. Član je HDLU-a Istre i HDLU-a Zagreb te ZSUH-a. Izlagao je na nizu samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i Europi te u SAD-u. Na imanju Brajnovićevih u Rovinjskom Selu u Istri vodi umjetnički projekt Studio Golo Brdo.
Multimedijalni je umjetnik čiji se rad ponajviše odnosi na aktivizam, propitivanje i definiranje uloge umjetnika u suvremenom društvu te analiziranje ideologija, politika i religija, kao i manipulacije medijima i povijesnim mitovima. Značajan je i po seriji radova vezanih za vjerske kontroverze, s kojima je započeo 1998. godine (Shizma-mobil, Otrkovenje, Teatar zločina, Hram mrtvih bogova, Obelisk…).
U Zbirci instalacija i novih medija Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci nalazi se njegova instalacija Greenhouse (Staklenik) koja je nastala 2003. godine, za vrijeme poslijediplomskog studija u Londonu, te videoradovi Drveni anđeo, Pregate per la pace (Molite za mir) i Buddhas of Bamiyan (Bude iz Bamiyana), otkupljeni nakon autorove samostalne izložbe Nulta točka održane 2005. godine u Malom salonu u Rijeci u sklopu Međunarodnog dana muzeja na temu Muzeji – spone kultura. Zajednička je poveznica ovih radova tematika štetnog obožavanja slika, bilo da je riječ o vjerskom idolopoklonstvu ili o kulturno-političkim figurama iz društvene povijesti, čije je slijepo viđenje umanjilo kritičnost prema njihovim vrijednostima i ulogama ili ispravan odnos prema temeljima vjerskog ponašanja. Autorovo propitivanje, njegov kritički odnos prema pojedinim crkvenim stavovima i ulozi umjetnosti, polazi od toga da ljudska potreba za vizualizacijom Boga zapravo znači neprihvaćanje Božje riječi jer nijedna slika ne može naslikati božansku narav. Slijepo obožavanje ikona dovelo je do udaljavanja od Boga pa je povratak na početak, tzv. nultu točku, prijeko potreban za povratak Bogu, ali i novoj umjetnosti. Tu društvenu anomaliju Brajnović je radikalno i ekscesno, analitički i angažirano izrazio paradigmama u jasno čitljivoj naraciji s razarajućim odnosom prema onome protiv čega progovara, a što je svojstveno metodama avangarde kojima je cilj provokacija i destrukcija tradicionalnih društvenih vrijednosti i umjetnosti priznate unutar vladajućih kulturnih obrazaca.
U videu Pregate per la pace Brajnović izražava specifični stav prema vladajućim ideologijama, konzumerizmu, medijskoj moći i manipulacijama. Umjetnik jede meso s tanjura na kojem se postupno otkrivaju lica poznatih povijesnih ličnosti koje se smatraju strastvenim zagovornicima ljudskih prava, demokracije i mira: Pape, Martina Luthera Kinga i braće Kennedy. Nakon objeda umjetnik uzima čekić i razbija tanjur kao znak revolta prema površnom (ne)štovanju i tumačenju ideja prikazanih protagonista. Činom razbijanja simbola suvenirske ikonografije autor postavlja pitanje: slijedimo li iskreno njihove stavove, živimo li njihove poruke ili smo samo praktični, površni, slijepi sljedbenici ideje kao proizvoda koja je daleko od onoga što čovječanstvo prakticira: rat, mržnja, grijeh, ubijanje…
(D.Z.)