Nikola Reiser
Profile
(Profil)
osmi list iz grafičke mape Reiser
1966.
litografija, papir, 93/100
500 x 355 mm
MMSU-961-8

Tisak: Atelje Nikola Reiser, Zagreb
Otisnuo: Max Golubić
Uvodni tekst: Boris Vižintin
Tvrdo ukoričena grafička mapa Reiser sadrži osam listova numeriranih i potpisanih olovkom ispod otiska, uvodni tekst, životopis umjetnika te popis naslova litografija na engleskom jeziku.
Tiskano je 100 mapa potpisanih i obilježenih arapskim brojevima (1-100) i 14 mapa obilježenih rimskim brojevima (I-XIV).

Cijenjeni i daroviti predstavnik zagrebačke poslijeratne generacije, Nikola Reiser slikar je sofisticirana i odnjegovana znanja i ukusa. Neokrznut vihorom olujnih struja suvremenog slikarstva – u kojima su se mnogi slikari, ako nisu bili cjelovite ličnosti, brzo i često gubili te bez otpora prepuštali struji – Reiser je, u pogledu svojih najboljih značajki, odan i staložen član zagrebačke škole ili, bolje rečeno, poklonik istančane vještine, preciznog bojenja te čistog metiera preciznog stupnjevanja.
Njegov stilski postupak uvelike odgovara značajkama i osobinama kolorističkog ekspresionizma, iako nepogrešivo otkriva njegove želje i napore da razvije stiliziraniji izričaj koji je, dakako, još uvijek u granicama figurativnog crteža koji tek korak dijeli od prijelaza u apstrakciju.
Ova mapa litografija cjelovito je, gotovo skulpturalno djelo, podjednako vezano za svijet stvarnih ideja kao i za svijet tvorčeve slobodne i neobuzdane mašte. Upravo na toj granici, na toj ničijoj zemlji rađaju se najljepše i najsugestivnije vrijednosti ove umjetnosti; vrijednosti koje se najbolje zrcale i ključno izražavaju u istančanim kolorističkim detaljima i plohama. Ženska tijela toplih, senzualnih oblina i dinamičnih kretnji izvedena su neposredno, vjerno, svježe i – unatoč beskonačnoj inventivnosti – rapsodično lirski. Ne, to nisu prolazne bilješke. To su novele, cjelovite i oslobođene svjetovnog i opisnog plašta, u kojima je sve sublimirano, pretvoreno u plastične formule. Njegove žene i djevojke preobražene su u uzbudljive simbole istančana doživljaja svijeta. Njima dominira izraz autorovih osobnih stavova, pogleda i raspoloženja, a temeljni ritam i boja ne izviru iz objekta, nego se urezuju iz njegova oduševljenja i upisuju u motiv. Njegova snaga nije ni u boji, ni u crtežu, ni u žestokom impastu, već u istančanosti. Nasmiješena melankolija pod kristalom intelektualizma, škrta ironija i obilje ljubavi – to su temeljni sastojci ovakve slikarske prirode.
Slušajući dublji, nutarnji poriv, Reiser neprekidno traži, uporno, nerijetko i pronalazeći, odgovorniji i čvršći slikarski izričaj za sve što ga rasteže i nagoni u smjeru pravocrtnog, nedvosmislenog umjetničkog izričaja. Jedan je od onih koji u sebi gaje jednu ideju cijeli život, koji iz te ideje stvaraju vlastitu inačicu vremena koja se neće umnožavati ili oponašati. Kao nadahnut zapisima Marcela Prousta, Reiser maksimalno razvija svoje ideje koloristički i tematski, dosežući najdublju razinu emocija.
Zbog svega toga uzaludno je tražiti Reiserove predloške. Njegova je umjetnost autohtona, često se otkriva tek nakon provale emocija, nakon potrebne stanke između gledanja i cjelovita doživljaja.
Listajući ovu mapu imamo osjećaj da nam ove oplemenjene žene i djevojke, neopterećene sumnjama, jasno govore o slikarevu srcu koje nikada nije zatvorilo svoja vrata ni pred radostima ni pred mukama.
*

*Boris Vižintin, uvodni tekst grafičke mape Reiser, Zagreb, 1966.