Stjepan Stolnik (Donja Voća, 1929. – Donja voća, 1991.) ukazuje na pripreme nekoć svojstvene tradicijskom otpravljanju pokojnika na drugi svijet. Prije samog pokopa, mrtvac je najčešće jednu noć ostajao doma kada se prakticirao običaj čuvanja mrtvaca, odnosno bdijenja rodbine i susjeda uz pokojnika u kući. Svrha bdijenja očitovala se s jedne strane u zaštiti duše pokojnika od djelovanja zlih sila, dok se s druge strane nastojalo zaštititi žive od potencijalno štetnog utjecaja mrtvih.

Prilikom bdijenja morao se poštivati niz ustaljenih pravila: u prostoriji s mrtvacem zatvorili bi se prozori, prekrila ogledala, tkaninom zaklonila svjetla, čak su se i satovi zaustavljali. Mrtvaca se oblačilo u najbolju odjeću koju je imao i polagalo na odar ili u lijes. Oko njegovih ruku stavila se krunica, a ispod glave novčanik s nekoliko dinara. Oko odra postavile su se svijeće uljanice ili dušice koje su cijelu noć morale gorjeti, kao i posuda s blagoslovljenom vodom i grančica (maslinova, ružmarinova ili jelova) kojom bi se pokojnika poškropilo. Dok su žene i mladi pleli vijence od pavenke (mali zimzelen, mrtvačka rožica, lat. Vinca minor) ili od tršlje (Pistacia lentiscus L.) muškarci su izrađivali lijes te drveni, obično hrastov, križ.

(V. G.)