Joško EterovićAdam i Eva1982.-1986. ulje, lemljenje, savijanje, rezanje, željezo, bojenje2000 x 500 x 500 mmMMSU-3326
Joško Eterović (Split, 1943.) proveo je djetinjstvo na otoku Braču gdje se zarana upoznao s ljepotom kameno-klesarske tradicije koja je na njega ostavila snažan dojam i utjecala na formiranje njegova umjetničkoga rada. Od 1957. živi u Rijeci, a 1969. odlazi u Zagreb na studij ekonomije. Potreba za umjetničkim izražavanjem ne jenjava pa te godine odlazi u Pariz (gdje ostaje do 1977.). Nedugo nakon dolaska, 1970. u održava prvu samostalnu izložbu geometrijske apstrakcije, a postignuti uspjeh omogućava mu i rad u filmovima Jeana Pierra Mockyja i Richarda Balduccia. U međuvremenu sudjeluje na nekoliko izložbi gdje ga je prepoznala europska i svjetska kritika: u galeriji Daniel Gervis te na prva dva Salon international d'art Contemporain (FIAC).
Hrvatskoj javnosti predstavlja se krajem sedamdesetih izložbom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci otvorena je 2006. retrospektivna izložba Od prekinute linije do mutacija, 1970.–2006.. Njegov cjelokupni opus, koji je ostvaren u slikarstvu, crtežu, skulpturi i instalacijama, podijeljen je na cikluse: Prekinuta linija (1970.), Kvadrat (1975.), Izvor (1977.–1982.), Vrijeme i gradnja (1978.), Tok vrpce (1982.), Novopoentilizam (1985.), Sol Invictus (1986.), Kamenolom (1990.–1996.), Zakrivljena ravnina (1997.) i Mutacije (2000.–2002.).
Muzej moderne i suvremene umjetnosti čuva nekoliko radova ovog istaknutog umjetnika. U Zbirci slikarstva nalaze se Kepos iz 1973. i N30 iz 1994, u Zbirci crteža JR 1A iz 2001., a u Zbirci grafike Mediteran, grafički list iz istoimene mape tiskane 1998. godine. U Zbirci skulptura čuvaju se dva značajna rada: skulptura Adam i Eva iz 1982., nastala u vrijeme ciklusa Tok vrpce i objekt ICD2 iz 2000., nastao s ciklusom Mutacije.
Skulptura Adam i Eva započeta u vrijeme ciklusa Tok vrpce, završnom slikarskom obradom pripada ciklusu Novopoentilizam. Željezna osnova skulpture izrađena je 1982. godine u riječkom brodogradilištu 3. maj. Iz četvrtastog, plošnog postolja prostorno se rastvaraju istanjene, izduljene lelujave oble stranice koje se granaju na četiri strane. U sredini je šupljina i jedna tanka izdužena forma koja je na vrhu pričvršćena za statičnu stranicu. Prema usmenom svjedočanstvu autora, željezna podloga je do visokog sjaja očišćena električnom željeznom četkom te je zaštićena bojom za željezo, a nakon toga je obojena uljanom bojom. Površina je istočkana obojanim mrljama u tehnici poentilizma. Gust namaz boje stvara reljefnost hrapave igličaste površine. Koloristička dinamika i titravost oživljava elegantno oblikovanu formu naglašenog spolnog aluzivnog naboja. Objekt koji je završni izraz dobio 1986. godine predstavlja Eterovićevu težnju za oblikovanjem organske forme koja se nadovezuje na geometrijska i vitalistička načela iz stvaralačkih razdoblja ciklusa koji su prethodili Adamu i Evi.
(D. Z.)