Ivan Posavec
8.5.1980.
1980.
želatinski srebro tisak, fotografski papir, 2/5
505 x 608 mm
MMSU-2476 (1-12)
Ivan Posavec (Dužica/Sisak, 1951.) nakon prekida studija veterine upisuje Akademiju za kazalište, film i televiziju u Zagrebu na kojoj je diplomirao 1980. filmsko snimanje u klasi prof. Nikole Tanhofera te magistrirao 1984. fotografiju na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu kod prof. Dragoljuba Kažića.
Dobitnik je brojnih nagrada, između ostalog, 1992. nagrade Tošo Dabac, a 2003. Nagradu Grada Zagreba. S Mijom Vesovićem osniva 1979. studio MO (Mekano okidanje).
Karijera Ivana Posavca obilježena je novinskom fotografijom kojom je započeo u omladinskom tisku, radio je za ljubljansku Mladinu, beogradski NON, sarajevske Naše dane, zagrebačke tjednike Start, Danas, Svijet, Globus... Iz tog popisa značajan je rad u zagrebačkom Poletu u vrijeme kada je, početkom osamdesetih, pod grafičkim urednikom Goranom Trbuljakom redefiniran pristup novinskoj fotografiji kao samostalnom nositelju sadržaja i uvjerljivom umjetničkome mediju. Važno je spomenuti i fotografije akcije iz 1981. Zagreb, volim te hrvatskog konceptualca Tomislava Gotovca, prvi put u cijelosti izložene 2013., kojima se otvara mogućnost nove interpretacije umjetnosti i vremena u kojem su fotografije napravljene.
Premda više od trideset godina radi u novinama i trenutačno je urednik fotografije u hrvatskom lifestyle časopisu Glorija, Posavec uspješno usklađuje umjetničku i profesionalnu fotografiju. Baveći se fotografijom od početka sedamdesetih godina, ostvario je radove raznolika tematskog spektra i žanra – od novinske fotografije, fotoreporterske, portretne i urbanog krajolika do prikaza životinja. Posebnost je realizma na njegovim fotografijama u čestom grotesknom, nadrealnom ili metaforičkom naboju autorskog pristupa. Ipak, njegova je strast portretna fotografija likova, od običnih do slavnih i poznatih ljudi, po čemu je i najviše poznat.

Značajna serija fotografija iz Zbirke fotografija ono je što fotografi opisuju na pravom mjestu u pravom trenutku, ali fotografije, gledano s kulturno-povijesnog ishodišta specifičnoga društvenog okruženja, predstavljaju i više od toga. Premda potpuno prazne ulice i nisu posve neočekivan prizor i većinu nas podsjećaju na nedjeljna gradska popodneva, poznavanjem društveno-političke pozadine događaja otkriva se točnost značenja fotografija.
Dvanaest crno-bijelih fotografija 5.8.1980. nazvano je prema danu kada je održan pogreb Josipa Broza Tita, predsjednika nekadašnje Jugoslavije, a nastale su kao reportaža sa zagrebačkih ulica. Hodajući gradom Posavec je kamerom bilježio zatečeno ozračje i stanje nakon smrti Predsjednika: nevjerojatne prizore opustjela gradskog prostora i rijetke prolaznike u skupinama ispred prodavaonica u čijim izlozima na TV ekranima prate Titov posljednji ispraćaj iz Beograda.
Posebnost prizora nije isključivo u sinopsisu, iako je dojmove teško odvojiti od sadržajne pozadine. Elementi izgradnje dramatike reportažne fotografije zasnovani su na izražajnim crno-bijeli odnosima u igri svjetla i sjene. Naglašavanje simbolike događaja nazivima ulica, pojedinih poduzeća, zastavom spuštenom na pola koplja, golubovima koji simboliziraju mir, ali i odlazak duše s ovoga svijeta, detalji su kojima Posavec bira kadrove i potpisuje svoj autorski pristup. Nemontirani prizori metafizičkog prostora djeluju nadrealno, transcendentno i udaljavaju nas od stvarnosti, dok čovjek, iz skupine pred izlogom trgovine u pothodniku, koji jedini izdvojenim pogledom komunicira s autorom/kamerom, nagovještava težinu događaja (koji tek slijede).