Željko KipkeJoš dugo ne izašli iz staklene kuleSveučilišna biblioteka, Zagreb1999. ulje, platno1200 x 1000 mmMMSU-2230
Serija Kletve i brojevi nastala je kao osobna reakcija Željka Kipkea (Zagreb, 1953.) na rad državnih i gradskih ustanova čija su sjedišta u Zagrebu. U obliku vizualnih rebusa, Kipke se služi postupcima umjetničkog čaranja i drevnih rituala. Šest kletvi, doduše simboličnih, ali vrlo poticajnih. Ništa drastično, s naglaskom na ono što je tijekom vremena preraslo u osobinu od koje više nitko ne zazire niti se na nju posebno osvrće. (...) Posudio sam stari ritual i proslijedio ga mjestima gdje je simbol progutao vrijeme. Tamo gdje je naizgled sve u najboljem redu, ali gdje vrijeme ili, ne daj bože, neka promjena nemaju većih izgleda. Zazivam nepokretnost, dodajem još malo nedjelotvornosti, a za desert poslužujem pospanost i tomu slično.* Kletve je bacio na šest ustanova, uglavnom onih iz kulture, kao simbole upravljačke i programske nedjelotvornosti: Muzej suvremene umjetnosti (I ne probudili se do daljnjega), Sveučilišnu knjižnicu (Još dugo ne izašli iz staklene kule), Hrvatsko narodno kazalište (Glibili i dalje u istom blatu), Francuski paviljon/Teatar &TD (Zameli ga vjetar i prašina), zgrade u vlasništvu grada (Ne makli se s mjesta). Kletva Ne pomakli ni malim prstom više usmjerena je na Ministarstvo kulture, tada smješteno na Trgu burze i u samom susjedstvu Hrvatske narodne banke. Ministarstvo je 2003. preselilo na drugu lokaciju. Međutim, pitanje o stabilnosti i radišnosti spomenutih institucija ostaje otvorenim. Trinaest godina poslije Kipke se ponovno vraća kletvama u radovima Kletve – povratak mjestima “umjetničkog zločina“.
* Željko Kipke, iz kataloga izložbe Kipke: Kletve i brojevi, Zavičajni muzej Grada Rovinja, Rovinj, 2000.
(K. O.)