Bojan ŠtokeljDéjà vu1989. akrilik, iverica, zrcalno staklo, plastika, tkanina, metal, elektirčna instalacija2050 x 860 x 870 mm MMSU-1647 (1-7)
Déjà vu Bojana Štokelja (Postojna, 1956. – Divača, 2001.) karakterizira bliskost zasadama konceptualne umjetnosti i tautološkim principima usmjerenima na propitivanje granica jezika i razumijevanja umjetnosti te načina njezina funkcioniranja u sustavu kulture, tržišta i političkih ideologija. Pritom je važno spomenuti da rad ovog umjetnika odlikuje složen pristup koji se koristi i retroavangardnim strategijama bliskima psihodeličnoj supkulturi osamdesetih. Retroavangarda nastaje u kasnom socijalizmu ukazujući na ukalupljenost i istrošenost avangardnih utopijskih ikonografija u postmodernom društvu. Citiranjem, recikliranjem i simulacijom tretiraju se cenzurirane, potisnute i traumatske 'slike' kulture te tako pokušavaju razotkriti mehanizmi proizvodnje značenja i njihova ideološka pozadina.
Déjà vu se sastoji od crnog stuba natkrivenog konveksnim ogledalom. Na stubu je izložena minijaturna kapelica, a u njoj se ističe portret muškarca s nacionalnom kapom nalik šajkači. S obzirom na to da gornji dio stuba ima špijunku, a u unutrašnjosti postavljeno stroboskopsko svjetlo, kapelicu vidimo 'prevedenu' u tri obličja – osim kao izloženu maketu i odraz u krovnom ogledalu, pojavljuje se i kao 'slika' sakrivena u tijelu stuba. Akumuliranje slika unutar déjà vu efekta proizvodi nelagodan dojam koji pojačavaju strobo-odbljesci. Ishod je određeni višak vidljivosti te time ističe simulirani, podvojen i shizofren karakter stvarnosti. Ovdje je na meti demagoška moć nad masama, značenjski propuh političkih, društvenih i kulturnih ideologija. Podsjetimo se, riječ je o 1989., početku uzavrelih sukoba na jugoslavenskom teritoriju, koji će uslijediti raspadom federacije. Sam naslov sugerira da su vizije o jedinstvu problematične, često umjetno nametnute, a u obećavajućem ruhu novog i dalje nose klicu razdora.
(K.O.)