Ferdinand Kulmer
Sfinga II
1983.
tempera, karton
710 x 1010 mm
MMSU-1452
Ferdinand Kulmer (Cap Martin/Francuska, 1925. –Zagreb, 1998.) pripada prvoj generaciji poslijeratnih slikara. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti u klasi prof. Burghardta i na Akademiji u Zagrebu. Specijalizaciju kod profesora Đure Tiljka započinje 1948., a dvije godine poslije uključuje se u Majstorsku radionicu Krste Hegedušića. Godine 1957. postaje član grupe Mart koja je tada predvodila avangardna kretanja u nas. Kulmer se među prvima priklonio slikarstvu ekspresivne geste i povezao sa zbivanjima na europskoj umjetničkoj sceni, posebice s onima u Parizu. Francuski kritičar Michel Tapié i skupina slikara šarene École de Paris ostavili su snažan dojam na Kulmera koji je u toj fazi započeo slikati informelno, mračnim tonovima i reljefnim nanosima boje. Krajem pedesetih s jugoslavenskim umjetnicima izlaže po Europi i u glavnim američkim gradovima u okviru putujuće izložbe 60 slika jugoslavenskog slikarstva, u organizaciji Komisije za kulturne veze s inozemstvom, a 1972. na 3. međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci. Njegova Smeđa slika nastala 1960. nalazi se u zbirci GalerijeTate u Londonu. Od 1961. radio je kao profesor na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu.

U fundusu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci nalaze se djela Ferdinanda Kulmera koja zapravo objedinjuju četiri desetljeća njegova stvaralaštva, od figuracije do gestualne apstrakcije, od neoekspresionizma do postmodernizma. Kulmer je bio erudit i u životu i u radu u kojemu je uvijek opće prihvaćene stilove pretvarao u sebi svojstven izraz.

Sredinom sedamdesetih godina Kulmer se postupno s kaligrafije i apstrakcije vraća figuraciji koja na kraju postaje dominanta tijekom osamdesetih godina. To razdoblje karakteriziraju motivi apokaliptičnog, fantastičnog i mitološkog svijeta vibrirajućih linija i kolorita. U tome fantastičnom bestijariju rađaju se spojevi ljudskih i životinjskih tjelesnih osobina. To prepoznajemo i u autorovoj Sfingi II čija je izdužena figura smještena u sivozeleni prostor koji se spiralnim pokretima u oblacima i brazdama tla širi od središta prema rubovima ostavljajući dojam duboka zagonetnog prostora.

(D.Z.)