Sanja IvekovićUn jour violente(Jedan dan izazovna)1976. crno-bijeli video, zvuk00:20:13 MMSU-2519Produkcija: Videotape del Cavallino, Venecija
Sanja Iveković (Zagreb, 1949.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970., a već je 1973., zajedno s Daliborom Martinisom, postavila temelje u videoumjetnosti u Hrvatskoj. Od 1972. do 1976. bavila se i grafičkim dizajnom za emisije Televizije Zagreb. Od 1976. posvetila se isključivo videu i performansu, a velik broj svojih videoradova ostvarila je tijekom studijskog boravka u Kanadi 1978. te u razdoblju od 1990. do 1993. godine.
Generacijski je i umjetnički dio Nove umjetničke prakse koja negira ustaljene estetske vrijednosti i teži interaktivnom odnosu s okolinom/publikom. U prvi plan postavlja djelovanje u duhu društvenog aktivizma uporabom medijskog prostora kao jednog od oblika istraživanja i izražavanja, ističući pritom etička ishodišta umjetnosti i umjetničkog rada. U radu se koristi dokumentom, fotografijom, performansom, instalacijom, akcijom i intervencijom u urbanom prostoru. Među prvim je hrvatskim umjetnicama vezanim uz feministički motiviranu umjetničku praksu. Propituje i problematizira položaj žene u suvremenom društvu, pogotovo u svijetu medija, te utjecaj koji umjetno konstruirana društvena predodžba ima na život žene. Često je ishodište njezinih radova ona sama i autorefencijalno postavljanje svoga života unutar teme i konteksta koji istražuje i predstavlja. Svoju feminističku aktivnost zaokružila je i osnivanjem udruge Elektra – ženskog umjetničkog centra u Zagrebu, te angažmanom na Ženskim studijima gdje predaje od 1994. godine.
U svome radu Sanja Iveković bilježi brojna izlaganja na svim značajnijim svjetskim događanjima suvremene umjetničke prakse. Na Documenti je sudjelovala čak četiri puta (1987., 2002., 2007 i 2012.), a predstavila se i na Manifesti u Luxemburgu (1998.) i bijenalu u Istambulu (2007.), dok su je mediji, popraćajući njezinu retrospektivnu izložbu Sweet Violence u Muzeju moderne umjetnosti 2011. najavili kao prvu Hrvaticu u newyorškoj MoMai. Dobila je i nagradu HDLU-a za životno djelo 2012.: Aktivistica, feministica, performerica i video pionirka, Iveković je umjetnica koja, kako sama kaže, 'ne isporučuje odgovore, već postavlja pitanja', pokušavajući učiniti vidljivima goruće društvene probleme kao što su nasilje nad ženama, privatizacija javnog prostora, odnos ljudi prema politici, seksualnosti i prema rodnoj ravnopravnosti*, rekla je članica odbora za nagrade Ljiljana Mihaljević obrazlažući nagradu.
Un jour violente snimljen je tijekom izvođenja umjetničke akcije na Arte Fiera, Galleria del Cavallino u Bologni, 30. svibnja 1976. godine. Prostor u kojem se akcija održavala bio je razdijeljen u tri dijela. Svaki je dio bio naslovljen natpisom na zidu Un jour tendre (Jedan dan nježna), Un Jour Violente (Jedan dan izazovna) i Un jour secrète (Jedan dan tajanstvena), a u skladu s reklamama tiskanim u modnom ženskom časopisu Marie Claire. Prostori su bili uređeni predmetima koji se spominju u oglasu.
Akcija započinje ulaskom Sanje Iveković u prostor pod imenom Un Jour Violente, u kojem se umjetnica šminka, uređuje kosu, pije Coca-Colu i presvlači se u drugu, pripremljenu odjeću. Nakon preobražaja tijela i osobnosti kozmetikom i odjevnim predmetima, umjetnica odlazi u publiku i započinje s njom razgovor.
Dio izvedbene akcije je i glazba te ženski glas koji na francuskom neprekidno ponavlja tekst oglasa za reklamu Un Jour Violente: Danas blistate, ni sami ne znate zašto, od neodoljive radosti, zaželjeli ste se pjenušavih pića, intezivnog svjetla, neobične frizure, izazovne haljine…
*http://www.libela.org/vijesti/3218-sanji-ivekovic-nagrada-za-zivotno-djelo/
(D.Z.)