Jusuf HadžifejzovićRijeka depo 87-032003. drvo, metal, tkanina, plastika2000 x 1000 x 700 mmMMSU-2727 (1-35)
Šire zapažanje Jusufa Hadžifejzovića (Prijepolje, 1956.) započinje osamdesetih godina kada realizira i prve depo-topografije. Ove instalacije izvodi u rodnom Sarajevu, a potom širi virus diljem europskih muzeja.
Rijeka depo 87-03 umjetnik je izveo na 14. bijenalu mladih umjetnika Jugoslavije, a rekonstruirao šesnaest godina poslije u povodu samostalne izložbe u Malom salonu 2003. godine. Srodno ranim scenarijima institucionalne kritike, Hadžifejzović koristi različite zatečene predmete iz muzejskog depoa, oslobađa ih njihove odloženosti i izvlači u izložbeni prostor. Pritom, u procesu izmještanja, zahvaća ne samo umjetničke predmete već i one neumjetničke, privremeno sklonjene stvari, koje nakon njegove (re)vizije više ne mogu biti lako otpisane iz muzejskog sustava. U Rijeka depou modernistička se skulptura Kipar Frana Kršinića nalazi u društvu sa starinskom muzejskom vagom s utezima, ravnopravno postavljenim na galerijski postament. Kulisu čine zamotane nacionalne zastave, kao još jedan element preuzet iz ropotarnice povijesti budući da mnoge od njih pripadaju prošlosti, državama koje više ne postoje na karti svijeta i irelevantne su u unutar svjetskog poretka. Umjetnik preuzima ulogu kustosa koristeći se alternativnim načinom prikazivanja, nedopustivim u klasičnoj muzejskoj praksi. Vaganje nespojivog upućuje na relativnost konstruiranja simboličkih statusa i vrijednosnih modela u umjetnosti, kao i na izmijenjenu ulogu samog umjetnika. Od zanatski potkovanog virtuoza, umjetnik je skrenuo u analitičara društvenih odnosa i kritičara autoritarnih struktura, razotkrivajući politiku uključivanja i isključivanja na makroteritorijima, kao i u različitim kulturnim nišama, poput muzejskih prostora.
(K.O.)