Damir Krizmanić
Marija Štrajh
oko 1980.
želatinski srebro tisak, fotografski papir
400 x 280 mm
MMSU-2811
Kraj sedamdesetih i početak osamdesetih godina obilježen je u glazbi pojavom punka i novoga vala. Ne kaskajući previše za anglosaksonskom glazbenom scenom, novi su žanrovi i na području bivše Jugoslavije brzo naišli na interes glazbenih sastava i slušaoca. Za riječku je scenu bila specifična pojava sastava koji, za razliku od zagrebačkih ili beogradskih grupa, nikada nisu prešli u mekše, novovalne vode, već je njihova karijera bila obilježena kraćim djelovanjem u okviru žešćega punk zvuka. Glazbenu podlogu punka pratila je i specifična estetika koja se mogla pratiti kroz odjevni imidž te grafička rješenja fanzina, plakata i omota ploča. Metodama rezanja i lijepljenja te kopiranja i asembliranja, estetika punka je na razini vizualnosti rezonirala sirovi punk zvuk i utjelovljivala uradi sam etos, koji je jednakom demokratičnošću tretirao i glazbenike koji su mogli biti amateri i narav dizajnerskih rješenja, koja su sve češće radili neprofesionalni dizajneri ili su se pak autori s umjetničkom naobrazbom opredjeljivali za namjerno pojednostavljeno i neuredno oblikovanje. Uz odjevne kožne predmete koje je za riječke punk izvođače izrađivao Goran Nemarnik te njegove i fotografije Damira Krizmanića koje su bilježile imidž, stav ili koncertnu aktivnost riječkih bendova, vizualnom identitetu riječkih grupa pridonio je kroz plakatna rješenja i Zvonimir Pliskovac.

(K. G.)