Marcus DoylePaper Mill 01(Hartera 01)analogna fotografija, 2010.digitalni C-type ispis, fotografski papir, 2011.161 x 255 mmMMSU-6374
Marcus Doyle (Carlysle/Cumbria, 1972.) fotografijom se počeo baviti nakon završetka umjetničke škole Blackpool & Flyde Sveučilišta u Lancasteru. Pripada britanskim fotografima mlađe generacije te je prepoznat kao predstavnik (urbanih) krajolika i noćne fotografije. Njegove fotografije bave se okolinom koju čovjek mijenja i eksploatira, krajolicima i predjelima koji pokazuju ožiljke ljudskog djelovanja koja su često zanemarena i zaboravljana. Za njih je karakteristična , bez iznimke, i potpuna odsutnost ljudi, premda njihovu prisutnost slutimo u svakom detalju. Noćna fotografija otkriva svijet posebnog ozračja u kojem se obično pretvara u neobično i nestvarno. To postiže analognom kamerom velikog formata (Wista) i dugotrajnim i strpljivim čekanjem (katkad satima i danima) na onaj pravi trenutak, pravo svjetlo jutarnje zore ili sutona. Posebna upotreba boja i izvježbano oko za detalje daju Doylovim slikama bezvremensku kvalitetu. Zbog toga njegovi radovi izgledaju nestvarno, katkad i poput retuširanih fotografija. U posljednjih je deset godina snimio mnoštvo krajolika – od arktičkoga polarnog kruga, Europe i Amerike do pustinja Afrike. Često su njegova putovanja bila vezana za odavanje umjetničke počasti njegovim uzorima kao što je bilo putovanje po američkim državama u kojima je slijedio i interpretirao motive fotografa Stephena Shora, Joela Meyerowitza i Richarda Misracha.
Prigodom prvog boravka u Rijeci u povodu samostalne izložbe Noćna fotografija u Malom salonu 2010., u sklopu Rijeka fotofestivala koji je organizirao Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Marcus Doyle otkrio je svijet zabačenih prostora unutar nekadašnjih riječkih industrijskih postrojenja i arhitekture te prekrasne vizure mora i gradskih, priobalnih predjela. Tada je nastala serija od 35 fotografija najupečatljivijih dojmova Rijeke: bivše žile kucavice razvoja grada, sada poslastice za ljubitelja zapuštenih mjesta, zabilježio je kamerom u trenutku najboljega prirodnog svijetla. Razvijene u male formate (280 x 350 mm), prikazuju široke, gotovo panoramske kadrove propale Tvornice torpeda i Tvornice papira Rijeka (tzv. Hartera) pa riječke luke, Rafinerije nafte Rijeka na Mlaki i noćnih vizura uhvaćenih s Trsatske gradine. Doyle je darovao fotografije Muzeju moderne i suvremene umjetnosti nakon izlaganja na drugoj samostalnoj izložbi u Rijeci 2011. u Malom salonu pod nazivom Riječki suveniri, fotografije iz industrijske povijesti Rijeke.
Fotografija devastiranog prostora Hartere, Tvornice papira Rijeka, poznate industrijske baštine, danas pripada slavnoj riječkoj prošlosti koja je ne tako slavno završila svoje postojanje i proizvodnju. Utemeljio ju je 1821. u obnovljenome mlinu u kanjonu Rječine poznati riječki poduzetnik Andrija Ljudevit Adamić i od rabljenog tekstila pokrenuo proizvodnju papira namijenjena isključivo za prekooceansko tržište. Tvornica je, među ostalim, značajna po tehničkom unapređenju i upotrebi prvoga parnog stroja u jugoistočnom dijelu Europe 1833. godine. Godine 1926. sastojala se od četiri dijela: odjela za krpe i sirovine, stare tvornice za proizvodnju pisaćeg papira, nove tvornice za proizvodnju svilenih i cigaretnih papira te Marganova za proizvodnju papira za pakiranje. Sve se to protezalo kroz 66 građevina na površini od 72.186,6 metara četvornih. Izgradnjom, uređenjem, opremom i infrastrukturom vlasnici su mijenjali uski kanjon Rječine, gdje je sve to bilo smješteno, prilagođavajući ga proizvodnim i ekonomskim, ali i socijalnim potrebama. U 180 godina neprekidne proizvodnje i izmjene raznih vlasnika i uprava, u vrijeme ratova, poplava, požara i gospodarskih kriza tvornica je uspješno poslovala sve do devedesetih godina i nakon Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. Zastarjela tehnologija i gubitak tržišta doveli su do otpuštanja radnika i zatvaranja pogona nakon stečajnog postupka 2005. godine.
(D.Z.)