Ljubo de Karina
Glatki otvor
1987.
brsečki kamen
270 x 390 x 600 mm
MMSU-1706
Istraživanje oblikovanja forme čistog plasticiteta i obrade kamena u ciklusu Prodori Ljubo de Karina (Rijeka, 1948.) simbolički je naznačio upisivanjem znaka trokuta na kamenu hrapavu površinu u ciklusu Kamen na kamen (1978. – 1982.), s čime se logički nadovezao na nadolazeće prodore u materijalu i konceptu, ali dijelom i na njegov prvi značajan istup s drvenim biomorfnim kompozicijama (Delfin, 1974., Kompozicija, 1975., Kompozicija 105, 1977.). Šupljine, proboji mase i zaglađene površine ponovno su odlika njegova novog ciklusa Prodori kojeg započinje potkraj 1983. godine. U početku su to geometrizirani i simetrični oblici rezanih ploha i oštrih bridova s minimalnim grafizmom i perforacijama malih dimenzija. Površina nije više rustična i hrapava već napeta i zaglađena kao u radu Prodor V čiji je izokrenuti trokut izbio na površinu, te je izašao na drugu stranu tijela skulpture kao trokutasti proboj. Tim je činom spojen prostor „ispred“ i „iza“, a sama je skulputra doživjela svoje drugo „postvarenje“.* Kasnije intervencije dovode do asimetričnosti i izlomljenih površina, perforacije su sve veće, unutrašnjost tijela je potpuno šuplja i izbačena kao kod Prodora perspektiva (1984.) ili mramorne Skuplture (1984.). Kod nekih radova površina nije uglačana već rustično poluobrađena, dok geometrijska forma ustupa mjesto biomorfnim oblicima. Oduzimanjem jezgre pogled u unutrašnji prostor skulpture završava u ambijentu ili na podu kao kod Glatkog otvora (1987.), ovisno o autorovim inspirativnim polazištima u primorskoj graditeljskoj tradiciji – prozorima, vratima, kamenicama, kapelicama… Jednom naslućena, shvaćena i realizirana autorova potreba za novom vrstom kiparskog mišljenja, rezultirala je nizom varijacija na temu prodora.*

*Berislav Valušek, Ljubo de Karina, skulpture 1982. – 1992., Moderna galerija, Rijeka, 1992.

(D. Z.)