Ivan Picelj
Plakat za izložbu Salon 54
1954.
litografija u boji, papir
1000 x 700 mm
MMSU-2357
Izdavač: Galerija likovne umjetnosti, Rijeka
Salon 54, originalno koncipirana i smjelo postavljena (od mnogih možda još neshvaćena) izložba* suvremenoga jugoslavenskog slikarstva i kiparstva zamišljena je kao prva u nizu eksperimentalnih izložbi, koja će se održavati svake druge godine, a u čijem će središtu zanimanja biti pojave i kretanja suvremenoga likovnog stvaralaštva, koji nose obilježje kreativnog iniciranja svježih oblika kao i aktualizacije doživljajnih tema.** Naslovljena po uzoru na zagrebački Proljetni salon,*** organizirana je prema pravilima skupnih tematskih izložbi, s tijelima koja su odlučivala i odabirala. Zanimljivost prvog Salona u tome je što su radovi studijski birani i posuđivani u odnosu na koncepciju izložbe, te što je to bila jedina izložba u zemlji takve vrste koju su na noge postavili i održali povjesničari umjetnosti i kritičari a ne kreativni umjetnici.**** Izložba je didaktički osmišljena u dva dijela kroz četiri dvorane Doma kulture Vladimira Švalbe Vida: uvodni počasni dio s radovima koji su nastali u razdoblju između dva rata i dio za suvremenike u kojem su, između ostalih, izlagali i Oton Gliha – Portret Anice Smokvine, Petar Omčikus - Kompozicija I, Predrag-Peđa Milosavljević – Galski pijetao/Trijumfalni luk iz 1952., Lazar Vozarević – Portret žene i Aleksandar Srnec – Kompozicija U-P-14 iz 1953., a ta se djela danas nalaze u zbirci Muzeja. Na izložbi su organizirana javna stručna vodstva na hrvatskom i talijanskom jeziku, koja su, uz povjesničare umjetnosti, vodili i umjetnici-izlagači. Istodobno je na Narodnom sveučilištu u Rijeci direktor Galerije Boris Vižintin održao predavanje na temu naši primitivci/seljaci slikari i kipari, dok su suradnici na izložbi, likovni stručnjaci, držali predavanja s dijapozitivima na temu suvremene slovenske umjetnosti od ekspresionizma do 1953. godine (dr. Fran Šijanec, Akademija likovne umjetnosti, Ljubljana), suvremene beogradske umjetnosti (prof. Katarina Ambrozić, Narodni muzej, Beograd) i kretanja u suvremenom slikarstvu FRNJ (prof. Radoslav Putar, Filozofski fakultet, Zagreb). U dnevnim novinama mogle su se vidjeti reprodukcije radova s izložbe te čitati osvrti i eseji, ponajviše na temu suvremenog stvaralaštva i apstrakcije. Naglašenoga pedagoško-didaktičkog pristupa, s potporom gradskih i državnih tijela te srodnih ustanova, ovo je bila prva službena izložba na kojoj su izlagana djela apstrakcije. Premda je u javnosti Salon 54 dobio epitet najzanimljivijega kulturnog događaja sezone, koji je u produženom trajanju od 23 dana***** pogledalo 5.000 posjetitelja, mišljenja o izloženoj umjetnosti bila su podijeljena. U dvorani iz pakla******, kako je nazivaju neki posjetitelji, pred jednim dijelom eksponata (naročito u posljednjoj dvorani pred radovima takozvanih apstraktista) gledalac ostaje većinom hladan, zatečen, u nedoumici.*** Uz muzeografske i muzeološke propuste, uglavnom vezane za prostornost i osvjetljenje dvorana historicističke palače nekadašnjeg ugarskoga guvernera, studijskim pristupom, načinom i metodom rada te popratnim publikacijama i materijalom Salon 54 kvalitetan je primjer muzejske, institucionalne prakse, prve takve vrste u zemlji, čiji je obrazac poslije preuzet i za druge važne muzejske događaje.
* Boris Vižintin, Likovni život u Rijeci, 15 dana, 1. listopada 1954.
** A. Čelebonović, „Salon 54“ na Rijeci, Borba, 14. ožujka 1954.
*** Z. I., Jedna zanimljiva izložba, Riječki list, 14. ižujka 1954.
**** MMSU – Pismohrana, arhivska kutija 1954.
***** 7.–22. ožujka 1954., produžena do 29. ožujka
****** Zdenko Kolacio, Novi izrazi, Riječki list, 21. ožujka 1954.
(D.Z.)