Kristina LekoHer 25802nd Day(Njezin 25802. dan)2000. video u boji, zvuk, Hi800:11:00dimenzije postava promjenjiveMMSU-4323 (1-2)
Kristina Leko (Zagreb, 1966.) Akademiju likovnih umjetnosti završava 1990. u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja. Od 1990. do 1995. studira filozofiju i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1995. završava napredni tečaj vizualnih umjetnosti pod vodstvom Josepha Kosutha u Zakladi Antonio Ratti u Comu. Slijede studijski boravci u Italiji, Nizozemskoj, Grazu, Berlinu i New Yorku. Od 1996. piše članke i eseje o umjetničkoj problematici. Godine 2004. dovršava poslijediplomski studij na Institut für Kunst im Kontext, Universität der Kunste u Berlinu. Hrvatska umjetnica i aktivistica svoje stvaralaštvo predstavlja u videu, fotografiji i instalacijama. Društvena interakcija je u središtu njezine umjetničke prakse, a ciljane su joj skupine socijalno ugroženo stanovništvo – doseljenici, seljaci, starije osobe, nezaposleni. Usredotočena je na mikrozajednice čiju problematiku često predstavlja u javnom prostoru.
Videoinstalacija Her 25802nd Day iz Zbirke medijske umjetnosti, filma i videa sastoji se od videoprikaza na monitoru uz vazu postavljenu na postolje sa stalno svježim cvijećem i klupom. Na monitoru se izmjenjuju snimke spontane komunikacije, izvedene u okviru strogo definiranoga performativnog čina. Akteri su žene koje prodaju cvijeće na tržnici u Slavonskom Brodu. Uza svaku portretiranu ženu na ekranu se ispisuje njezina dob izražena u danima i cijena cvijeća izražena u kunama i dolarima. Na kraju svakoga kratkog prizora Kristina Leko kupuje cvijeće, ulazi u krojačku radionicu i daruje ga te kupuje košulju s cvjetnim uzorkom i suknju. Videoinstalacija pripada autoričinim radovima u kojima propituje kompleksne društveno-ekonomske odnose. Video se bavi položajem marginalnih ekonomija i ljudi, lokalnim folklorom, položajem žene. Tranzicijska Hrvatska priprema se za buduće integracijske procese i usuglašavanje zakonskih normi s onima koji su na snazi u zemljama Europske unije. Time se načinje Pandorina kutija i progovara se o problemu o kojem malobrojni razmišljaju: na koji će način preživljavati brojni stanovnici Hrvatske (poglavito žene) koje se bave tradicionalnim, malim djelatnostima (kućni uzgoj cvijeća, proizvodnja i prodaja sira i vrhnja na hrvatskim tržnicama…) koje se ne mogu regulirati radnim pravom. Priča se s objektivnog plana (društveni problem) fokusira i na individualan subjektivan plan kako otkrivanjem osobnih podataka svake prodavačice – uzgajivačice cvijeća, tako i sudjelovanjem Kristine Leko u video performansu.*
*Nataša Ivančević, Šutnja nije zlato!, iz kataloga Formalno ↔ Angažirano, MMSU, Rijeka, 2008.
(D.Z.)