Goran PetercolKutije1997. metal, električna instalacija1250 x 250 x 250 mmMMSU-1980
Materia prima radova Gorana Petercola (Pula, 1948.) nije medij ili materijal kojim autor oblikuje, već misao iz koje proizlazi namjera o djelovanju unutar sveukupne cjeline postojećeg. Pod djelovanjem mislimo na postavljanje svakidašnjih predmeta u kontekst umjetnosti. Zbog toga je nedovoljno reći da je riječ o autoru koji se bavi medijem svjetla, a točnije da polazišta koja ga i dandanas određuju, povijesno sežu u vrijeme začetaka njegova rada – u konceptualne, nove umjetničke prakse poslijeratnih neoavangardi. Petercol pokazuje kako vrijednosne hijerarhije iz života, primijenjene na umjetnost, podržavaju elitizam i zalihost te da je podjela na umjetničko i ne-umjetničko za njega bespredmetna.
Kutija spada u istoimenu seriju iz devedesetih, baveći se pojavnošću svjetla kroz sjene, refleksije i projekcije aktivirane trijadom forma-svjetlo-prostor. Sastoji se od objekta, trostruko perforiranog kućišta koje zatvara manji prostor u volumen iz kojega projicira svjetlo u prostor izvan sebe. Otvorivši svjetlu put u prostornost, autor miče fokus s materije-objekta na jednostavnu činjenicu postojanja različitih projekcija iz jednog jedinoga izvora svjetla. Kao gledatelji, uglavnom nesvjesni toga, počašćeni smo iznenađenjem, zapažajući autorov rad postupno i na mjestima gdje ga ne očekujemo, izvan njegova volumena. Forma kutije predstavlja prostorije u kojima boravimo, čime još jednom upućuje na sasvim osoban kriterij umjetnosti, prema kojem je stvarnost, kao opći i središnji pojam života, jedini autentičan, a time i ontološki opravdan predmet umjetničkog djelovanja.
(S. S.)