Peter ČerneSkulptura XXVI1964.-1966.tesanje, drvo; lijevanje, bronca740 x 460 mmMMSU-948
Opus Petera Černea oblikovno i ikonografski veoma je raznolik. Od prvih glinenih skulptura ženskog akta oslonjenih na maillolovsku tradiciju, prelazi početkom 60-ih godina na drvo, i to s dominantnim motivom pogrebnika. Sredinom 60-ih analizom barokne plastike dolazi do spoznaje o dvojnom principu građenja skulpture toga razdoblja, koji zatvorenu, stabilnu jezgru odijeva raslojenom, pokrenutom draperijom. Takvu logiku oblikovanja donekle preuzima u nizu skulptura koje često nose ime Prorok, Vitez ili Svećenik, i u kojima spaja drvenu jezgru s pozlaćenim, od jezgre odvojivim, brončanim plaštom. Kasnije se okreće vitalističkom oblikovanju biomorfnih struktura bojenih pastelnim bojama, koje umjetnik sam svrstava u tzv. rokokoovsko razdoblje. Zbog zdravstvenih poteškoća krajem 80-ih prelazi iz fizički zahtjevnog kiparenja u drvu na rad u polikromiranoj glini, a u 90-ima razvija novi ciklus antropomorfiziranih istarskih krajolika, koji u isto vrijeme oponašaju formu biste i brdovitu konfiguraciju slikovitih istarskih gradića.
Premda nema denotativan naziv poput viteza ili proroka, Skulptura XXVI pripada Černeovom ciklusu iz druge polovine 60-ih godina. Unutrašnji drveni oblik lagano razveden u središnjem dijelu sužava se prema gore u čunjastu formu, koja iz nadodanog metalnog plašta proviruje poput glave. Meka, zaobljena vanjština drva zaogrnuta je zvonolikim brončanim odljevom s konturama koje su najoštrije u gornjem predjelu, gdje međuigra dvaju materijala najviše dolazi do izražaja. Topli ulašteni materijal drva i onaj hladni metalnoga sjaja svaki na svoj način kaptiraju svjetlost. Černe je 1969. primio nagradu Prešernova fonda, jedno od najvećih priznanja za umjetnička postignuća u Sloveniji. Sudjelovao je na 4. biennalu mladih u Modernoj galeriji (današnji MMSU) održanom 1966., nakon kojeg je skulptura otkupljena za zbirku.
(K. G.)