Silvo ŠarićSlike koje ne(a)staju2003. fosforescentni pigment, platno, električna instalacijaplatno: 2420 x 1500 mmMMSU-2370 (1-3)
Procesualno orijentirani radovi Silva Šarića (Pula, 1965.) barataju nekonvencionalnim izborom umjetnih i prirodnih materijala (voda, svjetlost, dim, paučina...). Iz banalnog svakodnevlja Šarić ih poetski izmješta postupcima aproprijacije i rekontekstualizacije. Pritom njihova 'nova stvarnost' ostaje funkcionirati na jednostavnoj osnovi, ali na neočekivan način izmetnuta iz svoje monotone uobičajenosti.
Slike koje ne(a)staju zaista jesu slike koje nastaju i nestaju. Tautološka igra označena naslovom ne pruža suhoparni rezultat, već uvijek drukčije, privremene slike, određene slučajem, sudjelovanjem promatrača u procesu 'slikanja' i protjecanjem vremena. U Slikama koje ne(a)staju naizgled je jedini akter prazno i bezizražajno platno. Međutim, budući da je premazano fosforescentnim pigmentom, ono postaje glavnim poprištem događanja, poput ekrana omogućujući uvid u protekla zbivanja. Platno je izloženo programiranim svjetlosnim snopovima te ispred sebe pretpostavlja posjetitelja koji se 'izlaže', na platnu zapisuje dvodimenzionalni odraz vlastita lika koji se potom u zatamnjenoj pauzi prikazuje kao sjena. Ovakav prijevod dimenzija koji nalikuje izvođenju fotograma, omogućen je svojstvima fosforescentnog pigmenta da pamti svjetlo i svjetlosti neizložen dio zamrzne kao negativ, tj. sjenu. Koncentrirajući se na elementarni likovni odnos svjetla i sjene, Šarić probija tradicionalno poimanje slikarstva kao statičnoga i fiksnog medija, ujedno se poigravajući vizualnim iskustvom, uvjetovanjem gledanja i perceptivnim mehanizmima. Fantazmatska parada sjena postavlja pitanja o karakteru stvarnosti na skliskom terenu između istine i privida.
(K.O.)