Sandra Sterle
Exercise 1
(Vježba 1)
1999.
video u boji, zvuk
00:01:21
digitalna fotografija, digitalni ispis, fotografski papir
400 x 600 mm
dimenzije postava promjenjive
MMSU-2394 (1-10)
Sandra Sterle (Zadar, 1965.) završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1989., a na akademiji u Düsseldorfu pohađala je studij Filma i videa u klasi Nan Hoover. Od 1991. do 2001. živjela je i radila u Amsterdamu gdje je aktivno participira na umjetničkoj sceni. Dobitnica je Nagrade za najboljeg mladog video umjetnika na međunarodnom festivalu Video Medeja u Novom Sadu 1997. i Nagrade nizozemske zaklade Werkburs 1999. Trenutno radi i živi u Splitu gdje predaje kolegije Performans i video te Umjetnost novih medija na Umjetničkoj akademiji.
U Exercise 1 prikazuje mnogostruke aspekte rada kroz video, fotografiju i tekst, stavljajući u prvi plan nemogućnost postojanja umjetničkog djela kao vlastitog, fiksnog entiteta. Ovi tragovi ne ukazuju na generaliziranu bit rada, već na pitanje što to definira granice umjetničkog djela ili doživljaj rada. Performans Sandre Sterle postoji samo kroz dokumentaciju, odvojen od samog sebe; ipak umjesto oplakivanja gubitka „aktualnog“ objekta, artikulacija rada kroz preobilje tragova i uporišta iskri snagom i imaginacijom koja održava proces stvaranja u pokretu. Stoga odvajanje od rada ne samo da rezultira bolom radi gubitka, već također izaziva užitak.
Sterle traži od gledatelja da unutar njihovih svijesti odvrte scenariji kroz koji ona fizički i emocionalno prolazi. Uranjajući u vodu na videu, ona pristupa gledatelju kroz tekst, i vabi ga da joj se pridruži zamišljajući da je ispod površine vode, također ne dišući. Dok se nalazi u tom imaginarnom stanju gledatelj bi trebao zamisliti vlastitu smrt utapanjem i tada pomaknuti zamišljenu perspektivu tako da razmisli o tome kako bi prijatelj i obitelj mogli reagirati. Poput hipnotičke seanse, upravo kada ga je nježno privukla, Sterle postepeno izvodi gledatelja iz njegovog potopljenog stanja nudeći utjehu – „opustite se“, kaže. Kroz ovaj razotkriveni proces, Sterle poziva gledatelja da zauzme simultane, mnogostruke, nemoguće prostore: da se poistovjeti s umjetnikom; zamišljeno gledateljevo ja suočava se s ultimativnim kaosom; oplakivanjem prijatelja i obitelji; i opuštenim , samosvjesnijim ishodom ovog putovanja.*
*Katherine A. Carl, Ambijent 90, iz kataloga Ambijent 90, KUD INA, Zagreb; Moderna galerija, Rijeka, 2000.