Zlatko Prica
Portret djevojke
1948.-1949.
pastel, papir
485 x 315 mm
MMSU-156
Zlatko Prica (Pečuh, 1916. – Rijeka, 2003.) proveo je rano djetinjstvo u Pečuhu, nakon čega seli u Zagreb 1922. godine. Na poticaj Krste Hegedušića upisuje 1937. Likovnu akademiju koju pohađa pod mentorstvom Omera Mujadžića i Ljube Babića. Po završetku studija 1941. priprema prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, te iste godine biva uhićen i zatvoren u logoru Danica blizu Koprivnice. Nakon izlaska pridružuje se partizanima, a nedugo zatim u suradnji s Edom Murtićem u Topuskom 1944. ilustrira Jamu, poemu Ivana Gorana Kovačića.
Nakon rata odlazi na studijska putovanja od kojih je za njegovo stvaranje najznačajniji šestomjesečni boravak u Indiji. Bio je član i osnivač Grupe 58 i Grupe Mart te jedan od utemeljitelja Galerije Forum u Zagrebu. Radio je kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i bio redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjet¬nosti.
Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu te primio niz nagrada i priznanja, među kojima se ističe nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. Njegovi se radovi nalaze u značajnim izložbenim prostorima poput Tate Gallery u Londonu i Museo de Arte Moderna u Sao Paulu, a dio radova darovao je gradu Samoboru gdje djeluje Galerija Prica.
Opus Zlatka Price podijeljen je prema tematskim sadržaju karakterističnom za pojedino razdoblje stvaranja: Samoborski ciklus (1953.–1957.), Plodovi zemlje (1957.–1969.), Ljudi i plodovi i Anatomija prirode (1969.–1971.), Tarski ciklus (1971.–1992.) i Opatijski kišobrani (1992.–2003.). Svojim je živim bojama, monumentalnim kompozicijama, organičkom apstrakcijom ili figuracijom na novi subjektivan način dočaravao prizore iz svakodnevnog života sela i grada te punoću ženskoga tijela. Nakon 1960. prelazi granicu figurativnosti, ali zadržava elemente efektno građene kompozicije i kolorističke punoće. Realizirao se u gotovo svim umjetničkim tehnikama, a osim prepoznatljivoga slikarskog izraza stvarao je čitave opuse crteža i grafike.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti čuva 48 radova Zlatka Price raspoređenih u Zbirci slikarstva, Zbirci crteža, Zbirci plakata i Zbirci grafike.
U Pricinim radovima koji su nastali u prvom desetljeću nakon završene Akademije, osim scena iz rata, česti su motivi pejzaži, prikazi svakodnevice te portreti prijatelja rađeni u maniri akademskog realizma. Portret djevojke predstavlja Nevu Šibl, Pricinu prijateljicu, koju je naslikao u njezinoj djevojačkoj dobi. Autentičnost datacije i prikazane osobe potvrđuje Neva Šibl osobno, koja je rad vidjela na izložbi Zlatko Prica – sve boje života u galeriji Prica u Samoboru 2013. godine. Lik djevojke, prikazan u poluprofilu, zauzima veći dio kadra i smješten je u njegovo središte. Pozadina je podijeljena u dva dijela – lijevu neutralnu i desnu geometrijski razdijeljenu na nekoliko manjih segmenata. Kolorit je taman i sveden na zemljane tonove, a volumen naglašen i tonski građen. Sve su to karakteristike koje vezujemo uz najraniju fazu Pricina stvaralaštva u kojoj je vidljiv utjecaj akademskog školovanja. Ti će elementi ubrzo nestati i Prica će krenuti individualnim smjerom ne priklanjajući se estetikama koje su u drugoj polovici 20. stoljeća vladale u hrvatskoj likovnoj umjetnosti.
(V. B. / D. Z.)