Zlatko PricaMotiv iz Šibenika1945. gvaš, papir644 x 498 mmMMSU-96
Zlatko Prica (Pečuh, 1916. – Rijeka, 2003.) proveo je rano djetinjstvo u Pečuhu, nakon čega seli u Zagreb 1922. godine. Na poticaj Krste Hegedušića upisuje 1937. Likovnu akademiju koju pohađa pod mentorstvom Omera Mujadžića i Ljube Babića. Po završetku studija 1941. priprema prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, te iste godine biva uhićen i zatvoren u logoru Danica blizu Koprivnice. Nakon izlaska pridružuje se partizanima, a nedugo zatim u suradnji s Edom Murtićem u Topuskom 1944. ilustrira Jamu, poemu Ivana Gorana Kovačića.
Nakon rata odlazi na studijska putovanja od kojih je za njegovo stvaranje najznačajniji šestomjesečni boravak u Indiji. Bio je član i osnivač Grupe 58 i Grupe Mart te jedan od utemeljitelja Galerije Forum u Zagrebu. Radio je kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i bio redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu te primio niz nagrada i priznanja, među kojima se ističe nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. Njegovi se radovi nalaze u značajnim izložbenim prostorima poput Tate Gallery u Londonu i Museo de Arte Moderna u Sao Paulu, a dio radova darovao je gradu Samoboru gdje djeluje Galerija Prica.
Opus Zlatka Price podijeljen je prema tematskim sadržaju karakterističnom za pojedino razdoblje stvaranja: Samoborski ciklus (1953.–1957.), Plodovi zemlje (1957.–1969.), Ljudi i plodovi i Anatomija prirode (1969.–1971.), Tarski ciklus (1971.–1992.) i Opatijski kišobrani (1992.–2003.). Svojim je živim bojama, monumentalnim kompozicijama, organičkom apstrakcijom ili figuracijom na novi subjektivan način dočaravao prizore iz svakodnevnog života sela i grada te punoću ženskoga tijela. Nakon 1960. prelazi granicu figurativnosti, ali zadržava elemente efektno građene kompozicije i kolorističke punoće. Realizirao se u gotovo svim umjetničkim tehnikama, a osim prepoznatljivoga slikarskog izraza stvarao je čitave opuse crteža i grafike.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti čuva 48 radova Zlatka Price raspoređenih u Zbirci slikarstva, Zbirci crteža, Zbirci plakata i Zbirci grafike.
Motiv iz Šibenika jedan je u nizu Pricinih radova koji problematiziraju ratnu tematiku, čime se autor bavio tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i neposredno nakon oslobođenja.
U likovno-formalnom pogledu, na ovoj su slici još uvijek vidljive karakteristike likovnoga govora usvojenog tijekom akademskog obrazovanja: tragovi postimpresionističke tradicije koja se ogleda u izboru kolorita i načinu tretiranja slikane površine te prostorni iluzionizam koji gradi na donekle tradicionalan način smještanjem ljudskih likova u prostor omeđen arhitekturom. Iluziju prostora, konvencionalni raspored elemenata forme, osvjetljenje i modelaciju, Prica će ubrzo napustiti pa te karakteristike ostaju vezane jedino uz njegove najranije radove.
U Motivu iz Šibenika naziru se i elementi koji će postati prepoznatljiv znak Pricina likovnog jezika: linija i ploha. Na draperiji ženskog lika, smještenog u prvom planu slike, te na predmetima nagomilanima uza zid ističe se crna obrisna linija. Omeđivanjem ploha pravilno raspoređenom mrežom linija građen je dio arhitekture i trg na kojem su smješteni ljudski likovi.
Spajanje crtačkih i slikarskih elemenata – linije i plohe – evoluirat će u Samoborskom ciklusu, a građenje kompozicije njihovim suprotstavljanjem bit će jedno od osnovnih obilježja Pricina rada.