Joško EterovićN301994. ulje, platno2000 x 2000 mmMMSU-1932
Joško Eterović (Split, 1943.) proveo je djetinjstvo na otoku Braču gdje se zarana upoznao s ljepotom kameno-klesarske tradicije koja je na njega ostavila snažan dojam i utjecala na formiranje njegova umjetničkoga rada. Od 1957. živi u Rijeci, a 1969. odlazi u Zagreb na studij ekonomije. Potreba za umjetničkim izražavanjem ne jenjava pa te godine odlazi u Pariz (gdje ostaje do 1977.). Nedugo nakon dolaska, 1970. u Galerie de Beaune održava prvu samostalnu izložbu geometrijske apstrakcije, a postignuti uspjeh omogućava mu i rad u filmovima Jeana Pierra Mockyja i Richarda Balduccia. U međuvremenu sudjeluje na nekoliko izložbi gdje ga je prepoznala europska i svjetska kritika: u galeriji Daniel Gervis te na prva dva Salon international d'art Contemporain (FIAC).
Hrvatskoj javnosti predstavlja se krajem sedamdesetih izložbom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci otvorena je 2006. retrospektivna izložba Od Prekinute linije do Mutacija, 1970.–2006.. Njegov cjelokupni opus, koji je ostvaren u slikarstvu, crtežu, skulpturi i instalacijama, podijeljen je na cikluse: Prekinuta linija (1970.), Kvadrat (1975.), Izvor (1977.–1982.), Vrijeme i gradnja (1978.), Tok vrpce (1982.), Novopoentilizam (1985.), Sol Invictus (1986.), Kamenolom (1990.–1996.), Désaccords (1996.), Zakrivljena ravnina (1997.) i Mutacije (2000.–2002.). Umjetnički opus Joška Eterovića povezuje mediteransku hedonističku prirodu s gradbenim i geometrijskim načelima, monokromiju s kolorizmom, organsko s anorganskim, slikarske i plastičke kvalitete.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti čuva nekoliko radova ovog istaknutog umjetnika. U Zbirci slikarstva nalaze se Kepos iz 1973. i N30 iz 1994, u Zbirci crteža JR 1A iz 2001., a u Zbirci grafike Mediteran, grafički list iz istoimene mape tiskane 1998. godine. U Zbirci skulptura čuvaju se dva značajna rada: skulptura Adam i Eva iz 1982., nastala u vrijeme ciklusa Tok vrpce i objekt ICD2 iz 2000., nastao s ciklusom Mutacije.
Ono što je zajedničko djelima koja nastaju u ciklusu između 1990. i 1996., poveznica je s djetinjstvom Joška Eterovića u Pučišćima na Braču. Kamenolomom se autor okreće svom zavičaju i u ovom ciklusu nastavlja s apstraktnom geometrijom, ali sada slikano platno optički uslojava u dva dijela. Na donjem, prvom sloju igra se reljefom, materijom, teksturom višebojnih okomitih poteza u maniri informela, postupcima špricanja i drippinga. Na gornjem sloju raspoređen je monokromni raster srebrenih kvadrata, po uzoru na pravilno klesane blokove bračkog kamena i krajolik kamenoloma u Pučišćima.
Kao u N30, tako i u svim ostalim radovima iz N i K serije iz ciklusa, Eterović suprotstavlja materiju i geometriju. Ono što je u prvim ciklusima za vrijeme boravka u Parizu, i u radu Kepos iz 1973., bilo anonimno i objektivno, bez emocije i sadržaja, ovdje postaje osobno, sadržajno i opisno. Ovdje vidimo brački krajolik, uslojavanje crvene zemlje i bijelog kamena koji se proteže otokom, a koji se u prvih četrnaest godina života ucrtao u nadolazeći umjetnički kod.
U tehničkom smislu Eterović na pojedinim radovima u ovom ciklusu unosi novinu eksperimentiranja upotrebom materijala koji odgovara duhu vremena. Kemijski modificirani akrilni gelovi i plastika, prema njemu, u potpunosti odgovaraju senzibilitetu novoga tisućljeća i estetici koja tek slijedi. Nova tehnologija rada dovela ga je do uvođenja organskog načela i forme u vizualnim sklopovima slika, crteža i skulptura.
(D. Z.)