Mila Kumbatović (Omišalj, 1915. – Zagreb, 2004.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1940. godine. Bogat umjetnički opus ostvarila je u širokom medijskom rasponu koji uz slikarska djela uključuje još industrijsku skulpturu, objekte iz stakla, grafike i crteže.
Od samih začetaka umjetničkog djelovanja otočki kameni pejzaž, vizure otoka Krka i morfologija krša značajna su tematska okosnica u slikarstvu Kumbatović. Najranija slikarska djela, pejzaže otoka Krka, stvara u maniri realizma, potom slikarsku plohu sažima u duhu postimpresionizma i cézannizma. Potpuno apstrahiranje plasticiteta slikarske površine postiže početkom šezdesetih, u vrijeme kada interes usmjerava na morfologiju i strukturu kamena, njegovu geomorfološku posebnost, ostvarujući ciklus Svijet kamena.
Slike iz ciklusa Svijet kamena karakterizira morfologija kružnih struktura naglašenog kolorita, uporaba organskog motiva kruga koji proizlazi iz prirode i pejzaža krša, točnije iz kružno strukturiranih zajednica organizama (lišajeva) koje Kumbatović uočava na površinama kamena. Postupkom redukcije motiva u prikazu prostornih kvaliteta djela, ciklus Svijet kamena veže se uz u stil organičke apstrakcije i informela. Morfologiju kruga obnavlja i u djelima iz osamdesetih godina, u slikarskom ciklusu naslovljenom Svemirski krajolici.
U periodu između dva slikarska ciklusa Svijet kamena i Svemirski krajolici, tijekom sedamdesetih, interes za organske kružne strukture reafirmira u industrijskoj skulpturi kada u industrijskim halama iz nekonvencionalnih materijala stvara skulpture začudnih formi.
Slika Krugovi iz 1970. godine, kompozicijom sačinjenom od kružnih kolorističkih struktura, ukazuje na interese Kumbatović prema morfologiji kruga. Djelo prikazuje skupinu od osam kružnih oblika jarkog kolorita u različitim tonovima crvene i plave boje uz naznaku koncentričnih pulsacija bijelih i sivih tonova pozadinskog sloja slike. Kompozicija geometrijskih krugova organizira se oko nakupine od pet vertikalno usmjerenih i lagano razlomljenih linijskih kretnji smeđega kolorita, potom oko ritmične skupine geometrijskih kružnih i trokutastih ispuna u središtu, te izduženih formi u gornjem kutu, koji unose stabilnost u dinamizam slike. Kružne strukture i kratki potezi kolorističkog nanosa boje sugeriraju ujednačenu ritmičnost kompozicije, uspostavljenu kao unutarnje načelo u strukturiranju cjeline.
Morfologija kruga koja je karakterizirala Svijet kamena sada se približava geometrizaciji koja će dominirati u djelima industrijske skulpture. Forma kruga se umnaža u nakupine krugova s ravnomjerno raspoređenim kolorističkim potezima na obodima kružnica. Slobodni i široki potezi kistom ostat će potisnuti sve do sredine osamdesetih kada se rastvaraju u dinamičnim kolorističkim spiralnim kretnjama Svemirskih krajolika.
Iva Volović
(Medijacija i kritika, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci)