Branko RužićGlava1959. tesanje, drvo450 x 330 x 360 mmMMSU-1276
Sve je skulptura - misao je vodilja kiparskog djelovanja Branka Ružića. Ipak, u početku, za Ružića skulptura nije bila jedini način izražavanja. Želio je studirati fresko slikarstvo, koje se nije predavalo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a po završetku upisanog studija kiparstva u klasama profesora Ive Lozice i Frane Kršinića, ne uspijeva se posve pronaći u mediju. Stoga upisuje prvo specijalnu grafiku kod Tomislava Krizmana, a zatim slikarstvo kod Marina Tartaglie. Nakon što je 1948. diplomirao i slikarstvo te se njime bavio niz godina, Ružić se 1956., u dobi od 37 godina, vraća skulpturi izradom portretne glave Otac. U godinu dana izradio je stotinjak skulptura pronašavši slobodu izraza i motiva, koji su u akademskim okvirima bili ograničeni na uspješno savladavanje tradicionalnih kiparskih tema (portret, torzo, figura).
Najviše skulptura izradio je u drvu, koje je kao materijal poštovao do te mjere da ne samo da je nerijetko ostavljao godove vidljivima, a površinu većinski neobrađenom, nego se zapravo vodio sugestijom drva „koje već ima svoju inicijativu“. Drugim riječima, zamišljeni oblik nije tek pokušao naknadno istesati iz drveta, već je formu koju je materijal predlagao prepoznavao te iznosio na površinu, na vidjelo.
U Glavi iz 1959. godine ostaje vidljiva godovima prošarana cjelina panja u koju Ružić minimalno intervenira, no postiže pritom ekspresivnu fizionomiju. U zatvorenoj formi glave moguće je ipak razdvojiti dva sloja, unutrašnji koji završava obrisom lica i onaj vanjski klobučasta oblika koji može predstavljati kosu. Od detalja na licu ističu se samo jednostavno izdubljene oči ispod svoda čela, a nos se javlja kao izbočina između vertikalnih užljebina, koje sudjeluju u stvaranju chiaro-scuro efekta. Zbog ritma dubokih usjeklina, od kojih jedna ima funkciju usta, te lapidarno naznačenih crta lica koje ne definiraju do kraja izraz lica, razotkrivaju se u različitim vizurama skulpture drugačiji karakteri i raspoloženja istesane Glave.
(K. G.)