Sven Stilinović (Zagreb, 1958.) foto-kolažima se započinje baviti na samom početku svog umjetničkog djelovanja, od sredine sedamdesetih, u vrijeme kada djeluje kao član konceptualne umjetničke skupine Grupa šestorice autora (1975. ̶ 1981.), zajedno s umjetnicima Mladenom Stilinovićem, Željkom Jermanom, Borisom Demurom, Vladom Martekom i Fedorom Vučemilovićem. U kontekstu radikalnih promjena u umjetnosti nakon šezdesetih i posebno tijekom sedamdesetih, djelovanje neformalne Grupe šestorice karakterizira opozicija spram dominantnih struja visokog modernizma i tradicionalno organiziranog umjetničkog sistema. Djelovanje skupine obilježeno je izvođenjem umjetničkih akcija u javnim prostorima u kontekstu otpora spram konvencionalne institucionalne sredine i komodifikacije u umjetnosti, direktna i neposredna komunikacija s publikom i minimalizam izvedbe. Navedeno je posebice izraženo u okviru specifične prakse nazvane izložba-akcija, koja je podrazumijevala akcije nekonvencionalnog prezentiranja umjetničkih djela izvan galerijskih prostora. Grupa je djelovala bez zajedničkog programa, ali je zajedničkim nastupom i namjerom uspostave direktne komunikacije s publikom ostvarila prošireno polje djelovanja. Iako dijele iste nazore o umjetnosti, produkcija umjetnika Grupe šestorice medijski i vizualno ukazuje na zasebne individualne umjetničke osobnosti.
Fotografijom se među Šestoricom bave još i Željko Jerman i Fedor Vučemilović koji fotografiju koriste za eksperimentalno i ontološko propitivanje medija, uz različite postupke destruiranja fotografije, dok je Stilinović skloniji dekonstrukciji i dekompoziciji fotografske slike korištenjem postupaka foto-montaže. Napuštanje tradicionalno shvaćenog medija u korist dekonstrukcijskih postupaka povezuje se s iskazom individualnog stava spram umjetnosti.
U Stilinovićevim foto-kolažima prepoznaju se različiti postupci foto-montaže i kolorističkog tretmana fotografske slike. Crno-bijeli foto-kolaži velikih formata strukturirani su od dijelova multipliciranih i grubo rezanih kadrova fotografija, koji uslojavanjem i montažom sudjeluju u transformaciji prostorno-vremenske cjelovitosti slike u korist iskaza osjećaja deformirane slike svijeta. Foto-kolaže sredinom sedamdesetih Stilinović dodatno dinamizira apliciranjem raznih ready-made predmeta, poput pribora za jelo (vidljivo na kolažu Svennožvilica), sigurnosne iglice i konopa (Carcrash), negativa, ili manjih fotografija iz djetinjstva (Nedasven) koje aplicira na površinu fotografske slike. Vrlo rano dodaje boju na fotografije. Na početku u crno-bijeli kadar gestualno intervenira flomasterom, potom se opredjeljuje za snažne kromatske akcente koji dodatno dinamiziraju strukturu dekomponirane slike.
U periodu od 1974. do 2002. godine Stilinović je realizirao šest fotografskih uvećanja manjih foto-kolaža napravljenih recikliranjem postojećih fotografija i ready-made predmeta. Kompoziciju foto-kolaža čine fotografije autoportreta koje spaja s fotografijama predmeta snimljenih iz svoje neposredne okoline. Na fotografijama intervenira rezanjem, lijepljenjem, paljenjem i dodavanjem krvi. Riječ je o naglašavanju mehaničke tvorbe vizualne slike i simboličkom iskazu vlastita subjektiviteta, znacima vremena koje putem fotografiranih objekata upisuje u semantičku cjelinu.
Okosnica foto-kolaža iz 1974. je autoportretna fotografija, udvojena i sistemom obrnutog zrcaljenja umetnuta u kompoziciju kolaža. Oko autoportreta se uslojavaju izresci fotografskih kadrova neidentificiranih pejzaža, naglašenih strukturalnih kvaliteta i objekata ljudske egzistencije. Defragmentacijski postupci ne odnose se samo na subjektivitet autora, već i na civilizacijske simbole poput spomenika kulture ili robe široke potrošnje. Uz perforacije, Stilinović u fotografiju intervenira implementacijom predmeta iz vlastite svakodnevice poput žigica i dugmadi koje grubo lijepi na površinu fotografije, namjerno ne izostavljajući grube „rezove“ i ostatke ljepila na površini dekomponirane slike. Riječ je o strategijama koje ukazuju na iskaz osobnog stava (ne)pripadanja u kontekst društvene sredine u kojoj djeluje. Time je medij fotografije polazište, kako za umjetničko eksperimentiranje, tako i upis osobnih svjetonazorskih vrijednosti, pa foto-kolaži Stilinovića ujedno funkcioniraju kao kritika postojećeg društva.
Osim foto-kolaža i fotografije, opus Svena Stilinovića obuhvaća djela u medijima instalacije, video umjetnosti, umjetničke akcije i performansa, a bavi se scenografijom i dizajnom interijera.
Katarina Smojver
(Medijacija i kritika, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci)