Ljubo de KarinaKompozicija1975. tesanje, drvo, aluminij570 x 450 x 250 mmcjelina s postamentom 800 mmMMSU-1214
Nakon višegodišnje akademske izobrazbe u Ljubljani i naukovanja u majstorskim radionicama u Zagrebu Ljubo de Karina (Rijeka, 1948.) početkom sedamdesetih godina započinje s ciklusom organičke skulpture. Autohtoni morfološki kiparski ciklus bogatog imaginacijskog raspona postaje prepoznatljiv unutar tadašnjeg hrvatskog kiparskog stvaralaštva. Baveći se problemom univerzalnih, arhetipskih oblika kao izrazom čiste plastičke misli* ova faza slijedi prirodni organski rast i mekoću drva oblikovanog bez skica neposredno u materijalu. Patinirane skulpture ulaštene do visokog, metalnog sjaja možemo opisati kao organičke, biomorfne forme u funkciji istraživanja prostora i volumena. Postupno, s raznih strana otkrivaju se odnosi među dijelovima, figuralni kontinuiteti, logika cjeline i pojedinosti.** Ono što u povijesti umjetnosti nazivamo vitalizmom nalazimo i kod de Karine unutar osnovnog pojmovnika koji određuje ovakvu vrstu kiparstva: volumen, materija, organičnost, plasticitet, površinska napetost. Za razliku od tih općih mjesta, de Karinine kompozicije pokazuju posebnosti kojima ta opća iskustva kreativno nadograđuje. U prvom redu, to je dinamizam oblika, njihova podijeljenost na „gornje“ i „donje“, kompozicijski izražena potreba da zamijene mjesta, da se pretoče u neki drugi prostor koji im prvobitno nije namijenjen. Kao da je riječ o tekućini ulovljenoj u opnu koja kontinuirano mijenja svoj položaj.* Premda negira prirodnu boju i patiniranjem prikriva strukturu drva, za uzvrat mu naglašava površinsku tenziju, sugerira meku čvrstinu inkarnata i izaziva potrebu za taktilnom komunikacijom s djelom. Ova je izvedena haptičnost potencirana i odrazom svjetla na uglačanoj površini, kao i neočekivanim lomovima tijela skulpture na mjestima gdje se valovita, glatka opna presijeca oštrim bridovima.*
*Berislav Valušek, Ljubo de Karina, Moderna galerija, Rijeka, 1997.
**Vanda Ekl, iz kataloga Ljubomir Karina, Galerija Forum Centra za kulturu i informacije Zagreba, Zagreb, 1978.
(D.Z.)