Mehanizam vremena pripada Bahorićevim apstraktnim radovima kojima se bavi od početka šezdesetih godina, zaokupljen izmjeničnim ritmom mase i prostora unutar organičkih konstrukcija. Skulptura Mehanizam vremena oblikovana je iz osnovnih geometrijskih oblika s podjednakom ulogom dodijeljenom i volumenu i praznom prostoru. Zlaćano-smećkastog kolorita, sastoji se od dviju simetričnih polutki postavljenih dijagonalno jedna na drugu. Između ovih polutki smješten je valjkasti oblik koji je u presjeku kružne forme, i čije je središte šuplje. U centru, umjesto očekivanog punog volumena nailazimo na njegov negativ, rupu. Čitavom skulpturom dominiraju krivuljaste i kružne forme, kao asocijacija na osnovne oblike mikro- i makro-kozmosa. Pritom se pozitivni i negativni (puni i prazni) elementi čitaju kao podjednako važni, za razliku od tradicionalno nepovoljnih konotacija rupa i šupljina, mahom vezanih uz tamu, odsustvo, kaos. Mehanizam vremena aludira na prostor i vrijeme kao bitne dimenzije skulpture. Za razliku od linearnog i progresivnog vremena, naglašava cikličko i kozmičko vrijeme koje podsjeća na vrtnju nebeskih tijela, a na čije obličje asocira i zlatna, uglačana površina Bahorićeve skulpture.

(K. O.)