Željko JermanJa1975. fotokemikalije, fotografski papir2175 x 1080 mmMMSU-2224
Željko Jerman (Zagreb, 1949. – Korčula, 2006.) fotografijom se počinje baviti s osamnaest godina, a već 1968. izlaže prve fotografske aktove i portrete. Po završetku zanatskog ispita otvara samostalnu fotografsku radnju Blow up u Zagrebu. Blisko surađuje s Borisom Demurom i Vladom Martekom; oni se, zajedno sa Svenom i Mladenom Stilinovićem te Fedorom Vučimilovićem, udružuju 1975. u neformalnu umjetničku skupinu Grupa šestorice autora i započinju s grupnim izlaganjima u javnim prostorima te procesualnim akcijama. Za biografiju Željka Jermana značajna je 1977. godina obilježena ciklusom fotografija, svojevrsnim fotografskim dnevnikom Moja godina 1977. Od 1979. izvodi i niz performansa sa svojom tadašnjom partnericom Vlastom Delimar. Pisao je i tekstove o aktualnim umjetničkim i društveno-kulturnim događanjima. Od 1999. do 2002. radio je na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u Splitu i vodio Galeriju Ghetto.
U razvoju hrvatske konceptualne fotografije Željko Jerman imao je veliku i značajnu ulogu. Odbacio je uobičajene fotografske standarde u tehničkoj izvedbi i započeo s procesualnim eksperimentiranjem, pri čemu istražuje mogućnosti i ograničenja medija fotografije i materijala. Njegove su fotografije akromatske i neizoštrene, na njima intervenira olovkom, bojom i fotokemikalijama te novim objektima, simbolima i tekstom naglašava konceptualni pristup. U pojedinim primjerima na fotopapir izravno djeluje kemikalijama, bez upotrebe fotoaparata. Gotove produkte svoga izražavanja i istraživanja naziva fotoslikama koje često kolažira, kida, reže i pali izražavajući bunt, nemir i ekspresiju pod jasnim utjecajem informela i akcijskog slikarstva te prakse javnih izvedbi i akcija u izravnom dodiru s publikom.
Pet njegovih radova Pomoć prijatelja, Egzorcizam, Mali čovjek pred crnom galaksijom bijelog križa, Ja s početka sedamdesetih i Love iz sredine sedamdesetih koja se nalaze u Zbirci fotografija, pripadaju upravo njegovome procesualnom pristupu fotografskom mediju.
Upravo u tom procesu značajan je i ciklus Elementarne fotografije koji započinje 1974., ne koristeći se fotoaparatom, već na fotopapir intervenira fiksirom i razvijačem. Autoportret Ja nastao je 1975. u akciji na kupalištu Mladost tijekom održavanja izložbe Grupe šestorice. Jerman je legao je na fotografski papir i izložio ga djelovanju sunca, te je tako na papiru ostala njegova silueta, dominirajući otisak tijela u prirodnoj veličini. Nakon toga autor je na papir intervenirao kemikalijama i ispisao riječi Ja ich i ja. Umjetnik je ostavio svoj trag kako je sam objasnio u popratnom tekstu: Najbitniji primaran pokretač i najjednostavniji čin u stvaralaštvu jest težnja da se da dio izgubljenog sebe, ostavi trag…* Ovakvim pristupom i postupkom dao je do znanja da ga konvencije fotografskog medija uopće ne ograničavaju, podredivši ih svijetu svojih ideja i stavova, buntovnoj prirodi i intimnom dijalogu.
*Zdenko Rus, Trag, iz kataloga Željko Jerman 1970.-1995., Moderna galerija, Zagreb, 1996.
(D.Z.)