Mirjana VodopijaVrapci 2deseti list iz grafičke mape Ivana Franke - Ana Kadoić - Ines Krasić - Mejra Mujčić - Mirjana Vodopija2004. aquatinta, reservage, suga igla, papir, B 5/30497 x 497 mmMMSU-2369-10Izdavač: Hrvatska akadamije znanosti i umjetnosti, ZagrebUrednica: Slavica MarkovićIzrada mape: Josip SolićTisak: Kalkografija Kabineta grafike, ZagrebOtisnula: Ines KrasićUvodni tekst: Branko Franceschi
Grafička mapa Ivana Franke - Ana Kadoić - Ines Krasić - Mejra Mujčić - Mirjana Vodopija sadrži deset listova numeriranih i potpisanih olovkom ispod otiska, jedan llist sa životopisima umjetnica i naslovima listova te jedan list s uvodnim tekst na hrvatskom.
Tiskano je 30 mapa obilježenih arapskim brojevima (1-30) i 5 mapa za umjetnice.
Mirjana Vodopija (Zagreb, 1963.) završila je Akademiju likovnih umjetnosti u klasi prof. Miroslava Šuteja. Izlaže od 1985. na više od dvadeset samostalnih te više od stotinu skupnih izložbi. Od 1987. djeluje kao vanjska suradnica Hrvatske televizije radeći na scenografiji i vizualnom identitetu televizijskih emisija. Dobitnica je brojnih nagrada, posebice u kategoriji crteža i grafike. Od 2007. docentica je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Rad Mirjane Vodopije prepoznatljiv je po eksperimentalnom, inovativnom i multidisciplinarnom pristupu te po korištenju različitih medija. Radovi su joj posebno zanimljivi jer ih karakteriziraju teme koje u objedinjenim opusima iscrpljuje tako da postaju njezin prepoznatljiv znak. Jedna je od takvih tema i svjetlost kojom od početka osamdesetih godina stvara radove u kojima propituje njezine zakonitosti, svojstva i manifestacije. Takve dvije svjetlosne instalacije i jedan lumino-kinetički objekt dio su Zbirke skulptura riječkoga Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. U novijim radovima koristi suvremenu tehnologiju, eksperimentira s videom i digitalnom fotografijom. Osnovna je karakteristika njezina rada i odnosa prema pojedinim tehnikama upravo njezino propitivanje i proširivanje granice izraza i doživljaja tradicionalnih tehničkih disciplina. Takav pristup karakterističan je i za Nastajanje koji je nagrađen otkupom Muzeja moderne i suvremene umjetnosti za Zbirku crteža na 4. hrvatskom trijenalu crteža u Zagrebu 2008. godine, dok s dva grafička lista Vrapci 1 i 2 u Zbirci grafike predstavlja zagrebačku bijelu školu grafičkog tiska.
Mirjana Vodopija je za izvedbu svog para koristila fotografske predloške čijim se mogućnostima često koristi pri izvedbi svojih grafika ili multidisciplinarnih radova. Njezina pak sklonost da se u posljednje vrijeme koristi banalnim motivima, kao što su u ovom slučaju vrapci na grani, proizlazi iz osobnog uvjerenja o udesnosti ustrojstva svijeta koje se manifestira u svakom njegovom, ma kako svakodnevnom i običnom, djeliću. Svojim radovima ona nas uvijek iznova u to uspijeva uvjeriti. Jednostavnije rečeno, prizor s vrapcima na ogoljenoj grančici naprosto osvaja svojom nježnom izvedbom, suptilno omekšanim obrisima i difuzijom likova u osvježavajućoj maglini prizora. Teško dostižna i u našem likovnom krugu uvijek riskantna sintagma dalekoistočne poetike, jedina je paralela koju možemo povući. Slikarska kvaliteta grafika postignuta je kombinacijom suhe igle, aquatinte i reservagea te uspješno odražava meku, pernatu materiju glavnog motiva. Dosljedno i za razliku od većine grafika koje je izvela posljednjih godina, a u kojima se koristila različitim mogućnostima upotrebe fotografskih postupaka pri izvedbi matrice, Vodopija je ovdje sve grafičke postupke izvela rukom. U cjelini mape ovi se otisci svojom sentimentalnom dopadljivošću najviše izdvajaju.*
*Branko Franceschi, iz uvodnog teksta grafičke mape Ivana Franke - Ana Kadoić - Ines Krasić - Mejra Mujčić - Mirjana Vodopija, HAZU, Zagreb, 2004.