Predrag Todorović
Veliki asfalt
1998.
urezivanje, asfaltna ljepenka, ljepljenje, šper-ploča
2088 x 1980 mm
MMSU-2819 (1-2)
Predrag Todorović (Drvar, 1966.) završio je Likovni odgoj i likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, s izbornim predmetom slikarstvo u klasi prof. Ksenije Mogin. Po završetku studija radio je kao vanjski suradnik zagrebačkog Zavoda za restauriranje umjetnina u Istri. S riječkim kolegama likovnjacima Jasnom Šikanjom, Larom Badurinom, Melitom Sorola Staničić, Damirom Božićem i Damirom Šegotom započinje 1995. organizirati izložbe i akcije u prostoru, a ista se skupina 1998. formira u udrugu pod nazivom Ura. Od 2000. do 2006. radi kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost u Rijeci, a predavao je slikarstvo i na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Devedesetih godina vodio je galeriju Kružna u riječkom klubu Palach, a 2003. i 2004. bio je predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Izlagao je na 32 samostalne i na brojnim skupnim izložbama. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i dobitnik nekoliko nagrada i priznanja. Trenutačno živi i radi u Zagrebu.
Predrag Todorović je umjetnik koji se formirao na riječkoj i hrvatskoj umjetničkoj sceni 90- ih godina. Okušao se u različitim medijima, ali uvijek s jasnim individualnim izrazom, bilo u slikarstvu, crtežu i gafici, u instalaciji ili u ambijentalnim radovima. Prepoznatljivost njegovih radova leži u pomnom biranju materijala te manipulaciji plohom i površinom.

Todorović već početkom devedesetih započinje analizirati materijalne aspekte slikarstva tako što na slikarsku plohu špatulom u slojevima nanosi guste i pastozne materijale poput žbuke, cementa ili asfalta. Na njima zatim crtački intervenira ostavljajući olovkom ili ugljenom linearne tragove na površini. Ovakvi postupci mogu nalaziti svoj izvor u slikarstvu 50-ih godina, ali nasuprot dramatičnog senzibiliteta koji donosi enformel, Todorovićevi radovi okarakterizirani su meditativnom i uravnoteženom energijom. Njegov rad Veliki asfalt čine dvije okomite i odmaknute ploče premazane slojevima asfalta, na kojima se zatim interveniralo grebanjem površine u kratkim potezima. Razrađivanju ideje o monokromnoj apstraktnoj plohi Todorović se okreće u drugoj polovici 90-ih godina. Iako je riječ o crnoj površini, presijavanje asfalta kao materijala komunicira s okolnim svjetlom, njegova taktilna struktura poprima slikovna svojstva, a ljepljiva karakteristika materijala zadržava na sebi čestice iz prostora. Sve to ostvaruje određenu interakciju s ambijentom u kojem se rad izlaže. Veliki asfalt ilustrativan je primjer dugogodišnje Todorovićeve zaokupljenosti kojom istražuje formalne i strukturalne mogućnosti suvremenih materijala.

(D.Z.)