Braco Dimitrijević
Tryptichos Post Historicus
2005.
metal, drvo, platno, organski materijal
dimenzije postava promjenjive
MMSU-2772
Ciklus Tryptichos Post Historicus, Braco Dimitrijević (Sarajevo, 1948.) započinje sredinom sedamdesetih godina, do danas izvodeći inačice u brojnim svjetski poznatim muzejima. Triptisi se zasnivaju na kombinaciji običnih svakodnevnih predmeta, organskih elemenata i klasičnih djela prisvojenih iz muzejskih zbirki. Avangardna lektira ready madea miješa se s postmodernističkim praksama, aproprijacije i rekontekstualiziranja, unoseći smetnje u standardna očekivanja sterilnoga muzejskog okruženja. U riječkoj instalaciji slike iz Zbirke slikarstva i Zbirke Romolo Venucci nalaze se u društvu bicikala i jabuka, postavljene na način koji je u klasičnoj muzeologiji nedopustiv. Riječ je o Portretu Turčina Ide Zshock iz 1861. i Portretu Orestea Carpinaccia Romola Venuccija iz 1943. godine. Slike su nemarno ovješene o bicikl ili zid, postavljene blizu jabuka, na kojima će ubrzo započeti proces raspadanja. Novonastala žanr-scena oblikovana je integriranjem reprezentativne kulture i estetike svakodnevice, kontroliranog reda i slučaja, naglašavajući sraz između fiksnog i stabilnog s jedne strane te trošnog i efemernog s druge.
Tryptichos Post Historicus, neobična autorska zbirka u muzejskoj Zbirci skulptura, motivira na aktivan odnos prema memoriji, materijalnome i nematerijalnome kulturnom naslijeđu, a doslovnom upotrebom trošnosti, podsjeća na promjenjivost kulturno-povijesnih modela. Pred promatrača postavlja napetu dvoj(be)nost, nesigurnost vezanu uz karakter i status predmeta, promičući perceptivne rebuse i zamke u razmišljanju. Vrijednosti jednog sustava, u određenom trenutku uzdignute na paradigmu, koreliraju se s elementima koji upućuju na ambivalentnost kriterija nastanka, njihovo promjenjivo čitanje u različitim prostorno-vremenskim koordinatama.

(K.O.)