Boris DoganKompozicija sa zelenim mjesecom1960. serigrafija u boji, papir, 38/100710 x 1000 mmMMSU-775Grafika je označena brojem otiska, potpisom i datacijom.
Boris Dogan (Zagreb, 1923. – Zagreb, 1992.) nakon završene Akademije likovnih umjetnosti i postdiplomskog studija na slikarskoj specijalki u Zagrebu, u klasi prof. Ljube Bebića, surađuje u Majstorskoj radionici prof. Krsta Hegedušića. Od 1957. član je grupe Mart, generacijski i prema prirodi likovnih orijentacija heterogene grupe okupljene oko Krste Hegedušića, koja je djelovala od 1956. do 1962. godine. Osim slikarstvom, crtežom i grafikom, bavio se scenografijom i kostimografijom, opremom i ilustriranjem knjiga, izradom plakata i tapiserija. U ranijem razdoblju, početkom pedesetih godina, slika pejzaže i portrete, a kasnijih pedesetih je među prvima u Jugoslaviji zasnovao asocijativnu lirsku apstrakciju, sadržajno nerazdvojivu od novonadrealističnih maštarija. Redukcijom motiva do neprepoznatljivosti, približavao se apstraktnom izrazu i tašizmu, no nikada nije prešao u potpunu apstrakciju. Zaokupljali su ga motivi života i misterij tla, bujnost vegetacije, priroda na vrhuncu svoje snage ili na rubu smrti.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti u svojim dvjema zbirkama – slikarstva i grafike – ima osam radova Borisa Dogana iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća te jednu grafiku iz sedamdesetih godina.
Kompozicija sa zelenim mjesecom s početka šezdesetih godina pripada ranoj fazi Doganova bijega iz realnog svijeta prirode u ekspresivnu nadrealnost. Potreba da se izrazi ne predmetni već spoznajno-doživljajni aspekt svijeta omogućila je prijelaz s figurativnih na ne-figurativne oblike izražavanja. Doganu su najbliži tajanstveni predjeli imaginarnih krajolika: zeleni mjesec te ljubičasto-bijeli preplet raslinja ove grafike dio su toga njegova nadrealnog svijeta. Uvlače te slike gledaoca u raskoš svog zbivanja, okružuju i zaokupljaju svojim ustrajnim nemirom, nekom pritajenom dinamikom titraja u slojevima boja i u spletu poteza. Duboka, intenzivna, proćućena i promišljena kromatika u svom usitnjenom ritmu kao da nosi vitalitet nekog mikrosvijeta.*
*Vanda Ekl, iz kataloga izložbe Dogan, Gradina Trsat, Rijeka, 1985.
(D.Z.)