Aleksandar SrnecX2 - 61950. tuš-pero, papir 195 x 220 mmMMSU-1872
Aleksandar Srnec (Zagreb, 1924. – Zagreb, 2010.) upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1943. godine koju napušta nakon 1949., ali ostaje i dalje vrlo aktivan na području likovne umjetnosti i rada na opremanju jugoslavenskih izložbi i paviljona na sajmovima u zemlji i inozemstvu. S Ivanom Piceljem i Božidarom Rašicom 1951. godine osniva grupu Exat 51 koja djeluje u dominantnoj klimi socijalističkog realizma. Osnovni program grupe bio je zalaganje za legitimnost apstraktne umjetnosti, te za jednaku vrijednost ''čiste'' i ''primijenjene'' umjetnosti, odnosno za sintezu svih likovnih umjetnosti. Kao član grupe sudjelovao je 1953. na prvim izložbama apstraktne umjetnosti u javnim prostorima u tadašnjoj Jugoslaviji. Pored domaćih izlaganja predstavio se i u inozemstvu: Salon des Réalités Nouvelles (1952.) i Galerija Denise René (1959.) u Parizu, Drian Gallery (1960. i 1961.) u Londonu.
Djelovanje u grupi Exat 51 ostavilo je dubok pečat na Srnecovo stvaralaštvo, te najavilo novo vrijeme hrvatske suvremene umjetnosti. Godine 1950. nastaje apstraktni crtež X2 - 6 (Linije), ključno djelo za razvojni put umjetničkog Srnecova stvaralaštva. Dvodimenzionalnu igru linija 1953. godine prenosi u trodimenzionalno tijelo objekta nazvanog Prostorni modulator, a oko 1956. počinje eksperimentirati s pokretnim skulpturama i reljefima. Prve reljefe u bojanom drvu izrađuje krajem pedesetih godina prošlog stoljeća te ubrzo prelazi na izvedbu u aluminiju, metalu i pleksiglasu.
Iskustvo rada u mediju filma potaknut će Srneca na ispitivanje mogućnosti svjetla u pokretu te se od 1962. posvećuje luminokinetičkim istraživanjima. Ambijent predstavlja prvi luminokinetički objekt u hrvatskoj umjetnosti.
U sklopu međunarodnog pokreta Nove tendencije osnovanog u Zagrebu 1961. godine, sudjeluje na izložbama Nove tendencije 2 (1963.) i Nove tendencije 5 (1973.) kao i na nizu izložbi konstruktivističke umjetnosti u svijetu. Bio je predstavnik suvremene jugoslavenske umjetnost na 34. bijenalu u Veneciji gdje prikazuje kinetičke multiple, izvedene u pleksiglasu i pokrenute elektromotorom. Od 1974. do 1977. Srnec stvara kinetičke skulpture u visokopoliranim kovinama, a iz istog su vremena objekti oblika kvadra u čijoj su unutrašnjosti žičane strukture pokrenute elektromotorom.
Od pedesetih do kasnih sedamdesetih Srnec je stvorio iznimno veliki broj ostvarenja u području animiranog filma, grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija. Dobitnik je niza priznanja kao i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo iz područja likovne i primijenjene umjetnosti (1999.).
Muzej moderne i suvremene umjetnosti čuva u nekoliko zbirki radove Aleksandra Srneca, a najznačajniji se nalaze se u Zbirci skulptura, Zbirci crteža i Zbirci slikarstva. Crtež na papiru X2 – 6 malog formata predstavlja djelo za kojeg će sam autor reći da je od njega „sve krenulo“. Linija, sveprisutna u ovom crtežu, po umjetnikovoj tvrdnji osnovni je likovni činitelj cijeloga njegovog opusa. U ovom crtežu perom, slobodnom rukom izvučene su mnogobrojne zakrivljene linije kojih se točka početka ili kraja potencijalno nalazi izvan polja bijele dvodimenzionalne podloge papira. Mjestimično, prostor između linija ispunjen je crnim tušem, što dovodi do pojave nepravilnih geometrijskih oblika. Taj postupak dokaz je da Srnecova rana apstrakcija (a također i ostalih pripadnika skupine Exat 51) nije apriori geometrijska, nego se u njihovu slučaju do geometrijskih formi stiže postupnim improviziranim oblikovnim procesom. Dinamika, mijena, virtualni pokret, nadzirani slučaj, prividni kaos jesu moguća značenjska svojstva ovoga, u ukupnom umjetnikovu opusu, iznimno bitnoga djela, prvi put izlaganog na povijesno važnom sudjelovanju Picelja, Rašice i Srneca na Salon des Réalités Nouvelles u Parizu 1952., prvom nastupu hrvatskih umjetnika na jednoj značajnoj manifestaciji u inozemstvu poslije Drugoga svjetskog rata. Između 1950. – 1956. nastalo je više srodnih, no u detaljima uvijek drukčijih crno-bijelih ili bojanih varijanti ovoga u umjetnikovu djelu temeljnog crteža.*
*Ješa Denegri, Povijesno djelo Aleksandra Srneca, iz kataloga Aleksandar Srnec, prisutna odsutnost, Edicija Sudac, Zagreb, 2008.
(D.Z.)