Marcus DoyleTorpedo 15analogna fotografija, 2010.digitalni C-type ispis, fotografski papir, 2011.147 x 302 mmMMSU-6362
Marcus Doyle (Carlysle/Cumbria, 1972.) fotografijom se počeo baviti nakon završetka umjetničke škole Blackpool & Flyde Sveučilišta u Lancasteru. Pripada britanskim fotografima mlađe generacije te je prepoznat kao predstavnik (urbanih) krajolika i noćne fotografije. Njegove fotografije bave se okolinom koju čovjek mijenja i eksploatira, krajolicima i predjelima koji pokazuju ožiljke ljudskog djelovanja koja su često zanemarena i zaboravljana. Za njih je karakteristična , bez iznimke, i potpuna odsutnost ljudi, premda njihovu prisutnost slutimo u svakom detalju. Noćna fotografija otkriva svijet posebnog ozračja u kojem se obično pretvara u neobično i nestvarno. To postiže analognom kamerom velikog formata (Wista) i dugotrajnim i strpljivim čekanjem (katkad satima i danima) na onaj pravi trenutak, pravo svjetlo jutarnje zore ili sutona. Posebna upotreba boja i izvježbano oko za detalje daju Doylovim slikama bezvremensku kvalitetu. Zbog toga njegovi radovi izgledaju nestvarno, katkad i poput retuširanih fotografija. U posljednjih je deset godina snimio mnoštvo krajolika – od arktičkoga polarnog kruga, Europe i Amerike do pustinja Afrike. Često su njegova putovanja bila vezana za odavanje umjetničke počasti njegovim uzorima kao što je bilo putovanje po američkim državama u kojima je slijedio i interpretirao motive fotografa Stephena Shora, Joela Meyerowitza i Richarda Misracha.
Prigodom prvog boravka u Rijeci u povodu samostalne izložbe Noćna fotografija u Malom salonu 2010., u sklopu Rijeka fotofestivala koji je organizirao Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Marcus Doyle otkrio je svijet zabačenih prostora unutar nekadašnjih riječkih industrijskih postrojenja i arhitekture te prekrasne vizure mora i gradskih, priobalnih predjela. Tada je nastala serija od 35 fotografija najupečatljivijih dojmova Rijeke: bivše žile kucavice razvoja grada, sada poslastice za ljubitelja zapuštenih mjesta, zabilježio je kamerom u trenutku najboljega prirodnog svijetla. Razvijene u male formate (280 x 350 mm), prikazuju široke, gotovo panoramske kadrove propale Tvornice torpeda i Tvornice papira Rijeka (tzv. Hartera) pa riječke luke, Rafinerije nafte Rijeka na Mlaki i noćnih vizura uhvaćenih s Trsatske gradine. Doyle je darovao fotografije Muzeju moderne i suvremene umjetnosti nakon izlaganja na drugoj samostalnoj izložbi u Rijeci 2011. u Malom salonu pod nazivom Riječki suveniri, fotografije iz industrijske povijesti Rijeke.
Fotografija ostatka hale za proizvodnju, devastirano nekadašnje industrijsko postrojenje Tvornice motora. Tvornica torpeda, poznata industrijska baština, danas pripada slavnoj riječkoj prošlosti koja je ne tako slavno završila svoje postojanje i proizvodnju. Tijekom vremena, od 1853. do stečajnog postupka 2000., tvornica je mijenjala ime, privatne i državne vlasnike i proizvodnju te djelovala u brojnim društveno-političkim uređenjima unutar nekoliko država. Najpoznatiji njezin vlasnik bio je Englez Robert Whitehead koji je u pogonima tvornice za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije proizvodio brod-minu, poslije poznatu kao torpedo čija je masovna proizvodnja za svjetsko tržište započela 1870. godine. Torpedo je nastao po uzoru na spasioca obale, a prema ideji i rješenju Ivana Luppisa, riječkoga morskog časnika koji je dao osnovu za komercijalizaciju protubrodskog oružja. Licencirani proizvod, uz raznovrsne radne materijale i unapređenja, proizvodio se do 1966. godine. Posljednje ime, Tvornica motora Torpedo iz 1953., ostalo je do stečaja, a u proizvodnim postrojenjima izrađivali su se brodski motori, traktori i slična mehanizacija, pa i oružje. Ratno i poratno doba Domovinskog rata u Hrvatskoj te neprilagođenost novim tržišnim uvjetima poslovanja, zastarjela tehnologija, nedostatak vizije i financijski problemi doveli su do otpuštanja radnika i zatvaranja pogona.