Marcus DoyleTorpedo 01analogna fotografija, 2010.digitalni C-type ispis, fotografski papir, 2011.158 x 300 mmMMSU-6348
Marcus Doyle (Carlysle/Cumbria, 1972.) fotografijom se počeo baviti nakon završetka umjetničke škole Blackpool & Flyde Sveučilišta u Lancasteru. Pripada britanskim fotografima mlađe generacije te je prepoznat kao predstavnik (urbanih) krajolika i noćne fotografije. Njegove fotografije bave se okolinom koju čovjek mijenja i eksploatira, krajolicima i predjelima koji pokazuju ožiljke ljudskog djelovanja koja su često zanemarena i zaboravljana. Za njih je karakteristična , bez iznimke, i potpuna odsutnost ljudi, premda njihovu prisutnost slutimo u svakom detalju. Noćna fotografija otkriva svijet posebnog ozračja u kojem se obično pretvara u neobično i nestvarno. To postiže analognom kamerom velikog formata (Wista) i dugotrajnim i strpljivim čekanjem (katkad satima i danima) na onaj pravi trenutak, pravo svjetlo jutarnje zore ili sutona. Posebna upotreba boja i izvježbano oko za detalje daju Doylovim slikama bezvremensku kvalitetu. Zbog toga njegovi radovi izgledaju nestvarno, katkad i poput retuširanih fotografija. U posljednjih je deset godina snimio mnoštvo krajolika – od arktičkoga polarnog kruga, Europe i Amerike do pustinja Afrike. Često su njegova putovanja bila vezana za odavanje umjetničke počasti njegovim uzorima kao što je bilo putovanje po američkim državama u kojima je slijedio i interpretirao motive fotografa Stephena Shora, Joela Meyerowitza i Richarda Misracha.
Prigodom prvog boravka u Rijeci u povodu samostalne izložbe Noćna fotografija u Malom salonu 2010., u sklopu Rijeka fotofestivala koji je organizirao Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Marcus Doyle otkrio je svijet zabačenih prostora unutar nekadašnjih riječkih industrijskih postrojenja i arhitekture te prekrasne vizure mora i gradskih, priobalnih predjela. Tada je nastala serija od 35 fotografija najupečatljivijih dojmova Rijeke: bivše žile kucavice razvoja grada, sada poslastice za ljubitelja zapuštenih mjesta, zabilježio je kamerom u trenutku najboljega prirodnog svijetla. Razvijene u male formate (280 x 350 mm), prikazuju široke, gotovo panoramske kadrove propale Tvornice torpeda i Tvornice papira Rijeka (tzv. Hartera) pa riječke luke, Rafinerije nafte Rijeka na Mlaki i noćnih vizura uhvaćenih s Trsatske gradine. Doyle je darovao fotografije Muzeju moderne i suvremene umjetnosti nakon izlaganja na drugoj samostalnoj izložbi u Rijeci 2011. u Malom salonu pod nazivom Riječki suveniri, fotografije iz industrijske povijesti Rijeke.
Fotografija torpedne lansirne stanice, rampe, služila je za provjeru ispravnosti torpeda koja su se ispaljivala u Kvarnerski zaljev. Tvornica torpeda, poznata industrijska baština, danas pripada slavnoj riječkoj prošlosti koja je ne tako slavno završila svoje postojanje i proizvodnju. Tijekom vremena, od 1853. do stečajnog postupka 2000., tvornica je mijenjala ime, privatne i državne vlasnike i proizvodnju te djelovala u brojnim društveno-političkim uređenjima unutar nekoliko država. Najpoznatiji njezin vlasnik bio je Englez Robert Whitehead koji je u pogonima tvornice za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije proizvodio brod-minu, poslije poznatu kao torpedo čija je masovna proizvodnja za svjetsko tržište započela 1870. godine. Torpedo je nastao po uzoru na spasioca obale, a prema ideji i rješenju Ivana Luppisa, riječkoga morskog časnika koji je dao osnovu za komercijalizaciju protubrodskog oružja. Licencirani proizvod, uz raznovrsne radne materijale i unapređenja, proizvodio se do 1966. godine. Posljednje ime, Tvornica motora Torpedo iz 1953., ostalo je do stečaja, a u proizvodnim postrojenjima izrađivali su se brodski motori, traktori i slična mehanizacija, pa i oružje. Ratno i poratno doba Domovinskog rata u Hrvatskoj te neprilagođenost novim tržišnim uvjetima poslovanja, zastarjela tehnologija, nedostatak vizije i financijski problemi doveli su do otpuštanja radnika i zatvaranja pogona.
(D.Z.)