Autoportret Miroslava Kraljevića zauzima važno mjesto u zbirci Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, ali i među slikama i crtežima u kojima autor prikazuje samoga sebe. U svome kratkom životu obilježenom neizlječivom bolešću, Kraljević je izradio desetak autoportreta izrazito introspektivnog i ispovjednog karaktera, u kojima se zrcali njegov privatni život i rezimira slikarski razvoj. Ovaj rad izrađen na listu papira istrgnutog iz bilježnice pokazuje veliko crtačko umijeće, a njegova autora predstavlja kao strastvenog crtača. Crtež je brz i neposredan: sa svega nekoliko znalačkih i dobro odmjerenih poteza olovkom gradi kompoziciju kojom dominira dubok i uskovitlan Kraljevićev pogled. Njegova je ekspresivnost naglašena položajem glave lagano spuštene i izbačene prema naprijed pa oči izranjaju ispod ravnih obrva. Usne su razvučene u lagan, groteskni smiješak čime se pridonosi dojmu opijenosti. Specifičan karakter umjetnikova pogleda objašnjen je bilješkom u gornjem dijelu crteža: Četiri mola bijelog rifa... u noći od 9. na 10. maja, vodica je postigla svoje. Intrigantan natpis koji nam je bez dodatnog objašnjenja poprilično nejasan, govori o privatnom autorovu životu i prikazuje ga kao bonvivana. Četiri mola bijelog rifa ispremiješane su riječi iz stiha slavonske narodne bekrijaške pjesme, a detaljnije objašnjenje ostatka natpisa saznajemo iz njegove biografije. Naime, u proljeće 1911., kada je crtež nastao, mladi je Kraljević boravio u Kraljevici budući da je bolovao od tuberkuloze pa mu je morski zrak godio više nego rodna Požega. Za vrijeme boravka u Primorju često je obilazio susjedna mjesta, pa tako i Bakar u noći s 9. na 10. maja, a utjecaj vodice, one poznate Bakarske, minimalističkim je crtačkim elementima tako vjerno prikazan u autorovu pogledu.
Svojim izražajnim karakteristikama ovaj crtež parira autorovim kapitalnim djelima izrađenima uljem na platnu. Slučajno je otkriven 1946., tri godine poslije ušao je u zbirku Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

(V. B.)