Dušan DžamonjaJelen II (Ljubav)1957. bronca450 x 120 x 320 mmMMSU-561
Dušan Džamonja jedan je od najznačajnijih hrvatskih modernih kipara poslijeratne generacije. O važnosti njegova umjetničkog djelovanja i međunarodnoj afirmiranosti svjedoče radovi uvršteni u funduse muzeja poput njujorške MOMA-e, londonske Tate Gallery ili venecijanske Zbirke Peggy Guggenheim, kao i interes likovnih kritičara poput Pierrea Restanyja i Giulija Carla Argana. Studij kiparstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti pohađao je u klasama profesorā Radauša i Kršinića, a diplomirao je 1951. u specijalki Antuna Augustinčića. Povratak s kraćeg boravka u Italiji i Parizu, gdje je došao u kontakt s modernom skulpturom Henryja Moorea i prapovijesnim egipatskim i sirijskim kipovima, koincidira s napuštanjem majstorske radionice Frana Kršinića 1953. godine. U vlastitom se ateljeu počinje udaljavati od figurativnog izraza i zaobljenih, monolitnih formi, uvodeći kroz vrijeme nove materijale poput stakla, čavala ili željeznih lanaca. Istraživalački je prionuo i iznalaženju novih tehnika kojima je različite materijale dovodio u efektne odnose.
Upravo se na primjeru motiva jelena može pratiti Džamonjin put k apstrakciji i drugačijem tretmanu volumena i prostora. Plošnim istanjivanjem mase jača naglasak na horizontalnom pružanju skulpture Jelen II (Ljubav) i postiže se dojam napetosti epiderme trokutastih oblika, koji grade apstrahirani prikaz životinje. Pri dnu zašiljeni oblici jelenjih nogu prerastaju u gornjem prednjem dijelu figure u rogove: viši je rog razgranat, dok je niži oblikovan na gotovo istovjetan način kao noga. Izduljeni oblici dvaju ogranaka rogovlja elegantno se križaju podcrtavajući ranjivost životinje koja je za Džamonju simbolizirala strah i plahost. Uvećana verzija ove skulpture postavljena je 1957. godine u atrij zagrebačkog Studentskoga centra.
(K. G.)