Mirjana Vodopija
Nastajanje
2008.
digitalna fotografija, digitalni ispis, papir
1000 x 2000 mm
flomaster, polistirol
1000 x 1000 mm
MMSU-5458 (1-5)
Mirjana Vodopija (Zagreb, 1963.) završila je Akademiju likovnih umjetnosti u klasi prof. Miroslava Šuteja. Izlaže od 1985. na više od dvadeset samostalnih te više od stotinu skupnih izložbi. Od 1987. djeluje kao vanjska suradnica Hrvatske televizije radeći na scenografiji i vizualnom identitetu televizijskih emisija. Dobitnica je brojnih nagrada, posebice u kategoriji crteža i grafike. Od 2007. docentica je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Rad Mirjane Vodopije prepoznatljiv je po eksperimentalnom, inovativnom i multidisciplinarnom pristupu te po korištenju različitih medija. Radovi su joj posebno zanimljivi jer ih karakteriziraju teme koje u objedinjenim opusima iscrpljuje tako da postaju njezin prepoznatljiv znak. Jedna je od takvih tema i svjetlost kojom od početka osamdesetih godina stvara radove u kojima propituje njezine zakonitosti, svojstva i manifestacije. Takve dvije svjetlosne instalacije i jedan lumino-kinetički objekt dio su Zbirke skulptura riječkoga Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. U novijim radovima koristi suvremenu tehnologiju, eksperimentira s videom i digitalnom fotografijom. Osnovna je karakteristika njezina rada i odnosa prema pojedinim tehnikama upravo njezino propitivanje i proširivanje granice izraza i doživljaja tradicionalnih tehničkih disciplina. Takav pristup karakterističan je i za Nastajanje koji je nagrađen otkupom Muzeja moderne i suvremene umjetnosti za Zbirku crteža na 4. hrvatskom trijenalu crteža u Zagrebu 2008. godine, dok s dva grafička lista Vrapci 1 i 2 u Zbirci grafike predstavlja zagrebačku bijelu školu grafičkog tiska.
Instalacija Nastajanje se sastoji od četiri polikarbonatne ploče na kojima je crtež biljnog svijeta bijelim flomasterom, te jedne digitalne fotografije. Umjetnica koristi tehnologiju jakih objektiva kako, bi biljni minijaturni svijet iz našeg okoliša prikazala kao egzotičan bujni pejzaž. Tako biljni motivi kroz bijeli crtež postaju multiplicirani i stvaraju prostornu kompoziciju. Ovim radom, koji je ujedno dio ciklusa radova u kojima koristi i objedinjuje više medija i tehnologija – crtež, fotografija, tisak – umjetnica je zaokupljena ponajprije prirodnim svijetom. Krajnji nadrealni rezultat zasnovan je na hiperrealističnoj kvaliteti prikaza kakvu ljudska osjetila u naravi ne mogu registrirati, ali ih zato za njih bez problema bilježe njihove tehnološke ekstenzije.*
*Branko Franceschi, Mirjana Vodopija, iz kataloga izložbe 5. hrvatski trijenale grafike, HAZU, Zagreb, 2009.
(D.Z.)