John PearsonBez naziva1995. akrilik, platno, lezonit3870 x 2000 mmMMSU-1813
Engleski slikar John Pearson živi i djeluje u Americi. Umjetnost je studirao na likovnoj akademiji u Münchenu i Kraljevskoj akademiji u Londonu. Do sada je realizirao velik broj izložbi diljem svijeta, od Clevelanda i Chicaga, do Amsterdama, Kijeva i Tokija. Veliki radijus kretanja i silna istraživalačka strast govore o umjetniku izuzetne stvaralačke energije i širokih duhovnih i spoznajnih interesa. Već pri prvom susretu s njegovim radovima mogli bismo reći da se radi o autoru apstraktne i geometrijske orijentacije tipične za kulturološki „melting pot“ poslijeratne Amerike.
Komentirajući vlastiti rad kao minimalistički i reduktivistički u procesu, autor sam tvrdi kako mu je osnovni cilj ostvariti čistoću i jednostavnost likovne forme, takvu kakva ne postoji u vanjskom realitetu ili vizualnoj formi fizičkih objekata, bilo prirodnih ili onih stvorenih ljudskom rukom. U njegovim razmišljanjima prepoznajemo djelić filozofije neoplasticizma, Pieta Mondriana, a u težnji prema autonomnom plastičkom objektu, osnovne ideje suprematizma.
S obzirom da njegovo bavljenje problemima geometrijske apstrakcije traje još od 1964. do danas, Pearsona samo uvjetno možemo povezati s kratkim revivalom geometrijske apstrakcije početkom 80-ih, koja je nestala brzinom s kojom se i pojavila. U tih tridesetak godina Pearson je prošao kroz nekoliko etapa u svom radu. U samim počecima njegova je poetika bliska Vasarelijevim optičkim i kinetičkim istraživanjima, a vremenski se poklapa s međunarodnom umjetničkom scenom vezanom uz pokret Novih tendencija. U tom razdoblju u njegovom je radu posebno naglašen utjecaj egzaktne estetike i novih medija. Upotreba kompjutora u cilju istraživanja novih vrijednosti otvorila je beskonačno polje mogućnosti unutar zadanog sistema znakova. U toj fazi njega prvenstveno zanima odnos između kreacije i opservacije zasnovan na matematičkom konceptu, po uzoru na neke od prirodnih fenomena koji se mogu izraziti numeričkim odnosima i grafičkim simbolima – kao npr. Fibonaccijev niz, ili zlatni rez.
Svoje ideje bazirane na osnovnim kolorističkim shemama i njihovim matematičkim permutacijama Pearson je posebno razradio u seriji radova koji su nastali kao homage jednom od velikana apstrakcije – Pietu Mondrianu. U toj, takozvanoj Mondrianovoj seriji, on je, polazeći od tri osnovne boje i dvije neutralne (bijela i crna) razradio sistem od 30 mogućih kombinacija. Rad je, u tom smislu nastao kao rezultat analitičkog procesa, pa ga na taj način i sagledavamo – kao jedinstvo mišljenja i opažanja.
John Pearson je u svom umjetničkom traganju, dodirujući raznolike estetske i kulturološke slojeve svijesti, došao u doticaj s japanskom kulturom – sa zenbudističkom arhitekturom i shintoističkim hramovima, što je, bez ikakve sumnje značajno utjecalo na način njegova umjetničkog razmišljanja. Asketizam forme koji je glavno obilježje shintoističkog graditeljstva i hortikulture, a koji do punog izražaja dolazi u Shinto hramu Ryoan-ji, u Kyotu, ostavio je snažan dojam na autora. Osim u posvemašnjoj redukciji izražajnih sredstava (boja), rezultat je očit i u napuštanju klasičnog slikarskog formata. Zapravo, ovi Pearsonovi radovi koji su obuhvaćeni jedinstvenim naslovom „Shinto serija“ prestali su biti slike u uobičajenom smislu riječi. O njima možemo govoriti kao o slikanim objektima koji su istovremeno simbolički i meditativni predmeti. Osim primarnog kolorističkog kontrasta crno-bijelo, koji postaje dominantan izražajni element, veliku važnost u ovim radovima zadobiva unutrašnji prostor – praznina, koji ilustrira zenbudistički koncept nepotpunosti i mogućnosti. S druge strane, format platna i ili objekta, u obliku iskošenog paralelograma, još više naglašava intenzitet prostornog dinamizma i napetosti između crnih i bijelih ploha. Deformacija paralelograma stvara iluziju prostorne projekcije, pa se bijela ploha kvadrata gornjim rubom odvaja od crne plohe pozadine. Kod nekih radova dolazi do optičkih dvosmislenosti između stvarnog i iluzionističkog prostora, pa se stiče utisak da autor pomoću kontradiktornih optičkih senzacija pokušava vizualizirati onu vrstu metafizičke realnosti koja je nedostupna našim čulima.*
*Boris Toman, Utjeha geometrije, iz kataloga izložbe John Pearson. Moderna galerija, Rijeka, 1996.