David MaljkovićSlika s ograničenim predumišljajem2002. ulje, urezivanje, platno1020 x 1100 mmMMSU-2817
David Maljković (Rijeka, 1973.) nakon studija na riječkom Filozofskom fakultetu i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu postaje 2002. diplomirani slikar u klasi prof. Zlatka Kesera. Svoju značajnu međunarodnu karijeru započinje poslijediplomskim studijem na Rijksakademie u Amsterdamu, nakon čega znanje usavršava unutar nekoliko edukacijskih programa, primjerice na Kunst Werke institutu za suvremenu umjetnost u Berlinu i IASPIS-u u Stockholmu. Izlagao je na više od 40 samostalnih i više od 100 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, između ostalog i u Galeriji Whitchapel u Londonu, PS1 u New Yorku i Kunstvereinu u Hamburgu (2007.). Kao nacionalni predstavnik izlagao je i na raznim bijenalima, od Sao Paola (2010.), Berlina i Praga (2008.) do salona u Zagrebu i Beogradu. Djela mu se nalaze u brojnim javnim zbirkama vodećih ustanova iz područja suvremene umjetnosti kao što su MoMA u New Yorku i Muzej Stedelijk u Amsterdamu. Dobitnik je uglednih nagrada i priznanja kao što je nagrada 36. zagrebačkog salona i nagrada za suvremenu umjetnost Filip Trade 2002. te 6. madridska nagrada ARCO za mlade umjetnike 2009. godine.
David Maljković je emerging (oni koji se pojavljuju, rastu, koji izranjaju na površinu hrvatskog likovnog zemljovida)* na riječkoj likovnoj sceni koja predstavlja generacijski blisku mladež školovanu izvan matične sredine, koja je krajem devedesetih ostvarila prepoznatljiv, zaokružen i originalan likovni izraz. Umjetnički formirani i školovani u vrijeme brojnih društvenih promjena, njihovo je stvaralaštvo obilježeno pluralizmom izraza, multimedijalnošću i utjecajem masovne kulture na produkciju zrelih i promišljenih radova. Inovativnim propitivanjem suvremene umjetničke prakse u sprezi s postmodernim metodama i strategijama, riječku su art-scenu učinili vitalnom i prepoznatljivom čak i u međunarodnim krugovima.
U počecima svoga slikarskog istupa Maljković kritički sagledava položaj slikarstva unutar odnosa i komunikacije na relaciji umjetnik–publika u okvirima postojećega društvenog realiteta, institucionalnih i tržišnih prilika koje doživljava kao disfunkcionalne i bez kontinuiteta. Na svojim slikarskim izložbama koristi metode simulacije, redefiniranja i fizičkog zadiranja u prostor galerije koristeći se pritom raznoraznim neslikarskim tehnikama, od zabijanja čavla i razlomljenog stakla ravno u zid galerije do prošivanja, soboslikarskih matrica, lijepljena tapeta i upotrebe slike kao dekora u svrhu propitivanja osobnoga slikarskog naslijeđa i usvojenih obrazaca.
Prvi značajan samostalni istup imao je 1999. izložbom ∞ (beskonačnost), slijedi Transplantacija 2001., a izložbom Slike za svakodnevnu potrošnju iz 2002. predstavlja ciklus Stanja slika u kojem gradi suodnos ambijenta i slike, koji je započeo 2000. godine. Proteklih godina nižući slike jednu za drugom postao sam svjestan da slikam ono što mi one uvjetuju. Kako bih prekinuo tu uvjetovanost počeo sam slike dovoditi u nove situacije, stvarajući im nova stanja. Prostor slike počeo je prisvajati vanjske element. U daljnjem radu nemam potrebu za definiranom granicom između prostora slike i vanjskih elemenata, već želim stvoriti njihovu interakciju u cilju razbijanja ustaljenih prioriteta i uspostavljanja nove cjeline.**
Odlaskom na specijalističke studije 2003. i usavršavanje u drugim umjetničkim disciplinama, Maljković otkriva nove tematske impulse koji ga dovode do razrađivanja arhitekture kao novog prostora za artikuliranje svojih radova u formi videa, instalacija, kolaža i crteža. Istražuje kolektivnu memoriju vezanu za dotrajale znamenitosti izgrađene u razdoblju socijalizma, koje su u procesu društvenih promjena izgubile kulturnu i umjetničku vrijednost.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Zbirci medijske umjetnosti, filma i videa ima video Lost memories from these days iz 2006., u Zbirci slikarstva čuva Sliku s ograničenim predumišljajem iz 2002., a u Zbirci crteža rad Bez naziva iz 1996. godine.
Slika s ograničenim predumišljajem nastala je u razdoblju kada Maljković uvježbava slike za lijepe prostore kao jednu od svojih produkcijskih paradigmi kojima na duhovit način daje viđenje recepcije slikarstva. Nadrealno izvedena atmosfera urezane površine stambenog ambijent s prepoznatljivim ikonografijom – udobni naslonjač, kamin te umjetnine po zidovima – asocira nas na prostor građanske sobe koja u postojećim relacijama postaje svetište vladajućeg likovnog ukusa. Slika postaje dekorativni objekt buržujskog materijalizma kojeg hrani egzistencijalna potreba umjetnika za komercijalnim uspjehom. Autorova usredotočenost na estetsko-formalno istraživanje discipline i medija te uspješno transponiranje društvenog konteksta u umjetničko djelo učinili su ga umjetnikom s predznakom radikalnog kritičara postojećih trendova i odnosa unutar umjetničkih krugova. Usprkos tom napadu David Maljković je umjetnik oko kojeg se slažu kritičari, publika i kolekcionari. Jedan od najuspješnijih hrvatskih konceptualnih slikara svoje generacije nakon odlaska u Amsterdam prestao je sa slikom, ali ako bude potrebe da se neka nova nastala situacija u mom radu razjasni kroz medij slike, slika će se ponovno dogoditi.***
*Nataša Ivančević, Riječka situacija, iz kataloga Emerging artists, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2004.
**David Maljković, iz kataloga Slike za svakodnevnu potrošnju, Galerija Miroslav Kraljević/INA KUD, Zagreb, 2002.
***Patricia Kiš, Maljković, slikar koji je zavolio video, Jutarnji list, 4. prosinca 2006.
(D. Z.)