Letricija Linardićbez nazivasedmi list iz grafičke mape Mlade hrvatske grafičarke2001. akvatinta, suha igla, 24/50493 x 696 mmMMSU-2296-7Izdavač: Hrvatska akadamije znanosti i umjetnosti, Kabinet grafike, ZagrebUrednica: Slavica MarkovićMapu izradio: Josip SolićOtisnuli: Josip Butković, Ines Krasić Tisak: Kalkografija Kabineta grafike, ZagrebUvodni tekst: Marina Baričević
Grafička mapa Mlade hrvatske grafičarke sadrži jedanaest listova numeriranih, naslovljenih, potpisanih i datiranih olovkom ispod otiska te dva lista s uvodnim tekstom i životopisima umjetnica na hrvatskom.
Tiskano je 60 mapa obilježenih arapskim brojevima (1-60).
Mladi ljudi kojima je umjetnost sudbina, najčešće već zarana, pri završetku studija ili na samom startu, otkrivaju koliko obećavaju. Postoji generacija mlađih grafičarki, rođenih sedamdesetih godina XX. stoljeća koje povezuje zajednički fenomen da zrelim dosezima u zanatskom i semantičkom smislu svjedoče posebnost energije i kreativnosti, srodnost i talent naraštaja. Neke od njih prvo ozbiljnije stručno odmjeravanje pred publikom, strukom i kritikom imale su na 1. Hrvatskom trijenalu grafike 1997. godine, a sve zajedno na 2. Hrvatskom trijenalu grafike, 2000. godine. I otuda, s respektabilne pozornice nacionalne i djelomično međunarodne umjetnosti grafike, odselile su u grafičku mapu. To su Dragana Aleksić, Tanja Dabo, Iva Gobić, Paulina Jazvić, Ana Kadoić, Marlena Kršul, Letricija Linardić, Mejra Mujčić, Nadja Mustapić, Celestina Vičevići Jasika Vuco. Ishode iz dva umjetnička i sveučilišna središta Zagreba i Rijeke; točnije iz zagrebačkog grafičkog centra unutar Akademije likovnih umjetnosti (Jazvić, Kadoić, Mujičić, Vuco) i sve naglašenije riječke likovne scene, koja se s pravom prepoznaje pod nazivom “riječka grafička škola“. Luč entuzijazma upalio je profesor Josip Butković iz čije klase su mlade riječke grafičarke. Sjajna atmosfera na Odsjeku likovne umjetnosti riječkog Filozofskog fakulteta i sušački Kalkografski atelier istog profesora kao katalizator ideja i inicijativa, brusač poimanja ljepote koja ishodi iz jednostavnosti, ljudska su i zanatska poputbina tih grafičarki, ali i pečat njihovih listova. Stoga i nije mogla izostati prava mjera priznanja na mjestu gdje se to očekuje – na nacionalnom trijenalu grafike. Fenomen grafičarki generacije sedamdesetih, njihov start u umjetnosti na kraju XX. stoljeća kao autentičan znak za novo stoljeće, riječko grafičko rasadište i sve agilniji zagrebački Kabinet grafike HAZU, koji potiče valorizira, predstavlja, sakuplja grafiku i crtež u recentnom okviru jedan je od obraza ove mape. To je njezino, manje vidljivo, a važno lice. Njezino unutarnje opravdanje.
Ali ova je mapa i energija uložena u grafiku. Ona se mjeri zanosom i znanjem, ljubavlju i istraživanjem, mladošću i bezbrižnošću igre... Svaka grafika je neporeciva osobnost svoje autorice. Ipak, zajedničko im je korištenje klasičnih grafičkih tehnika dubokog tiska i neka generacijska osjetljivost za likovne poetike. Zato tematski gledano sve grafičarke, osim Jasike Vuco, prikazuju bezpredmetne vizije... Listovi su svedeni na čista stanja asocijativnih meditacija, gotovo je to primarni govor crno-bijelog grafičkog lista. Kontrasti monokromnih vrijednosti; naprosto izraz univerzalne dvojnosti i komplementarnosti – yin i yang. Kao tamni i svijetli aspekt svih stvari. Bez traženja pomoći u simbolizmu ove grafike povezuje i minimalistička poetika naznačena asketskom dosljednošću. Odlikuje ih sublimirana minimalistička poetika koja zbog svoje jasnoće i jednostavnosti postaje ZNAK recentne umjetnosti grafike. Na tragu generacijskog iskustva i promišljanja grafike, s različitim osobnim kreativnim nervom, ali i jedinstvenim osjećajem obaveznosti prema tradiciji hrvatske umjetnosti grafike, mlade su autorice postigle zanimljive rezultate. Najviše radi istraživanja i usavršavanja grafičkih tehnika (bakropisa, aquatinte, suhe igle...).
Asocijativne reminiscencije, kao slika, uvjetno se mogu podijeliti na dva ispisa: onaj koji naglašava kromatske vrijednosti i onaj koji ističe plošne odnose. Vizualno su to okomite i vodoravne crte u zamišljenom rasteru ili izrazito tamne mrlje enformelističke asocijativnosti; sukladni odnosi plohe papira i na njemu mladog geometrijskog lika kao reljefnog umetka... Lakoća radosti stvaranja ogleda se i u odnosu svake grafičarke prema papiru. On je dio su stvarateljskog čina; motiv, tehnika i kvaliteta papira jedna su cjelina, ulog kvalitetnoj razini vizualne percepcije grafika.
Ujednačenost grafika proizlazi, dakle, iz nekoliko razloga od kojih je važan onaj koji govori o uravnoteženosti naučenog zanata. Ostalo su sloboda i fenomen vremena; svijest o suvremenoj umjetnosti grafike i hvala Bogu izvrsne škole. Grafička mapa mladih autorica, koja iskreno pred svima nama koji je listamo isijava ljepotom jednostavnosti podsticaj je grafičarkama i nagrada učiteljima. A to i jest bila glavna nakana Kabineta grafike HAZU inicijatora i realizatora mape.*
*Marina Baričević, uvodni tekst grafičke mape Mlade hrvatske grafičarke, HAZU, Zagreb, 2001.