Ksenija KantociFigura II1962. tesanje, drvo500 x 320 x 210 mmMMSU-665
Ime i djelo Ksenije Kantoci u hrvatskoj se povijesti umjetnosti često spominje uz još dva kipara, Kostu Angelija Radovanija i Vojina Bakića, koji su 50-ih godina 20. stoljeća utrli put novom, modernijem shvaćanju skulpture. Iako je radila i u terakoti i bronci, najveći broj radova ostvaren je upravo u materijalu drva. Njen se plastički izraz tijekom druge polovice 50-ih godina progresivnije sažima, gubeći deskriptivne i diferencijacijske značajke portreta. Za razdoblje 60-ih godina, te konkretno za ovaj rad koji se čuva u zbirci Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, bio je presudan njen boravak u Dalmatinskoj zagori prilikom snimanja filma Djevojka i hrast Kreše Golika. Tamo u njenoj umjetničkoj svijesti ostaje pohranjen lik žene iz Dalmatinske zagore, koja je tjelesno i duhom, odnosno metaforički i egzistencijalno, pritisnuta teretom koji nosi. Skulptura Figura II pripada „podciklusu“ žena Dalmatinske zagore u kojem se težina tereta (življenja) skulpturalno prevodi u obličje križa. Oblikovanjem smještena između antropomorfnoga i amorfnoga, Figura II utjelovljuje i lokalna obilježja i univerzalnu tegobnost postojanja. Skulptura je razvedena u širinu horizontalnim pružanjem asimetričnih krakova križa, koji se mogu dvojako tumačiti kao stilizirane ruke ili nastavak tereta pod kojim se žena sagiba, dok je oplošje dinamizirano dubokim usjecima i središnjim ispupčenjem. Stabilnost postignuta kompaktnošću mase i njenom kondenzacijom u središte skulpture narušena je izmicanjem težišta u prednji dio, zbog čega skulptura djeluje kao zaustavljena u trenutku ljuljanja.
(K. G.)