Zoran PavelićIz ciklusa Werke für Joseph Beuys2003.-2005.akrilik, papir290 x 398 mmMMSU-2816-13
Zoran Pavelić (Osijek, 1961.) svoje stavove i umjetnička uvjerenja najčešće manifestira performansima, akcijama i site-specific radovima ili pak njihovim videosnimkama pa je njegov slikarski opus utoliko zanimljiviji. Referirajući se na radikalna ostvarenja grupe Gorgona te na umjetničke koncepte Fluxusa, performans prihvaća kao ustaljenu normu, najneposredniji način na koji umjetnik istupa pred publiku predstavljajući sebe, svoj rad, svoj stav. Svojevrsnim performansom doživljava i proces nastajanja slikarskog djela koji se izvodi izvan pogleda javnosti, a prikazuje se kao zabilježeni rezultat „tajnog“ performansa.
Radovi na papiru iz ciklusa Werke fűr Joseph Beuys konceptom su vezani uz karizmatičnu i kontroverznu ličnost Josepha Beuysa, koji je predmet višegodišnje Pavelićeve preokupacije i kojemu se uvijek iznova vraća referirajući se na njegovu ulogu u društvenom kontekstu.
Likovno gledano, riječ je o jednostavnim radovima, stiliziranim crtežima u kojima se iščitavaju detalji simbolički povezani s Beuysom, a pokušaj imitacije njegove signature provlači se kao lajtmotiv čitavim ciklusom. Tehničkoj izvedbi dana je marginalna uloga. Neki od radova izrađeni su čistim pigmentom na paletama za jednokratnu upotrebu, čija je površina iznimno glatka tako da boja s nje klizi, ljušti se i otpada, pretvarajući radove u slike koje se svakim danom mijenjaju ili čak nestaju. Njihova likovna i tehnička postojanost autoru nije ni bitna, on eksperimentira materijalima i tehnikama, apstrahira sadržaj i vizualni dojam koji podređuje konceptu i osjećaju što ga rad izaziva u promatraču.
Vežući simbolički svoje radove uz djelovanje Josepha Beuysa, Pavelić progovara o ulozi i mjestu umjetnika u suvremenom društvu. Intrigantna osobnost kao što je Beuys, svojom je pojavom izazivala reakcije u javnosti, a zanimanje za njega i dalje ne jenjava. Kao neizbježna poveznica i usporedba, prizivaju se nacionalne veličine, umjetnici čija je uloga neprijeporna i koji su neizostavna karika u razvoju vizualne umjetnosti, a koji usprkos svojoj originalnosti i inovativnosti, u širem kunsthistoričarskom kontekstu, nisu nikad dobili dovoljnu i zasluženu afirmaciju, ostajući uvijek „mali“ u usporedbi s „velikima“.
(V. B.)