Željko Jerman
Pomoć prijatelja
1972.
analogna fotografija, fotokemikalije, bojenje, fotografski papir
1060 x 750 mm
MMSU-1938
Željko Jerman (Zagreb, 1949. – Korčula, 2006.) fotografijom se počinje baviti s osamnaest godina, a već 1968. izlaže prve fotografske aktove i portrete. Po završetku zanatskog ispita otvara samostalnu fotografsku radnju Blow up u Zagrebu. Blisko surađuje s Borisom Demurom i Vladom Martekom; oni se, zajedno sa Svenom i Mladenom Stilinovićem te Fedorom Vučimilovićem, udružuju 1975. u neformalnu umjetničku skupinu Grupa šestorice autora i započinju s grupnim izlaganjima u javnim prostorima te procesualnim akcijama. Za biografiju Željka Jermana značajna je 1977. godina obilježena ciklusom fotografija, svojevrsnim fotografskim dnevnikom Moja godina 1977. Od 1979. izvodi i niz performansa sa svojom tadašnjom partnericom Vlastom Delimar. Pisao je i tekstove o aktualnim umjetničkim i društveno-kulturnim događanjima. Od 1999. do 2002. radio je na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u Splitu i vodio Galeriju Ghetto.
U razvoju hrvatske konceptualne fotografije Željko Jerman imao je veliku i značajnu ulogu. Odbacio je uobičajene fotografske standarde u tehničkoj izvedbi i započeo s procesualnim eksperimentiranjem, pri čemu istražuje mogućnosti i ograničenja medija fotografije i materijala. Njegove su fotografije akromatske i neizoštrene, na njima intervenira olovkom, bojom i fotokemikalijama te novim objektima, simbolima i tekstom naglašava konceptualni pristup. U pojedinim primjerima na fotopapir izravno djeluje kemikalijama, bez upotrebe fotoaparata. Gotove produkte svoga izražavanja i istraživanja naziva fotoslikama koje često kolažira, kida, reže i pali izražavajući bunt, nemir i ekspresiju pod jasnim utjecajem informela i akcijskog slikarstva te prakse javnih izvedbi i akcija u izravnom dodiru s publikom.

Pet njegovih radova Pomoć prijatelja, Egzorcizam, Mali čovjek pred crnom galaksijom bijelog križa, Ja s početka sedamdesetih i Love iz sredine sedamdesetih koja se nalaze u Zbirci fotografija, pripadaju upravo njegovome procesualnom pristupu fotografskom mediju.

U radu Pomoć prijatelja autor se služi fotografiranim likovima kao prikazom određenoga ljudskog roda i životne dobi. U gornjem desnom kutu vidimo skupinu odraslih žena, kupačica, a u središnjem dijelu dijete. U duhu informela, intervenira bojom na crno-bijelu fotografiju: crvenim potezom zaokružuje dječji lik i rukom ispisuje riječ Neutrum, pokraj ženskog lika ispisuje Femininum, a u gornjem lijevom kutu, uz crveno nacrtan muški spolni organ, dodaje riječ Masculinum. Pri dnu fotografije ispisuje riječi POMOĆ PRIJATELJA, kako naziva i sam rad, što je bio njegov uobičajeni postupak. Intervencije bijelim potezima u središnjem dijelu formiraju simbol križa, motiv koji će poslije učestalo rabiti na fotoslikama.

(D.Z.)