Predrag TodorovićKrug1996. ugljen, zrcalno staklo, papirpromjer 2000 mmMMSU-1993
Predrag Todorović (Drvar, 1966.) završio je Likovni odgoj i likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, s izbornim predmetom slikarstvo u klasi prof. Ksenije Mogin. Po završetku studija radio je kao vanjski suradnik zagrebačkog Zavoda za restauriranje umjetnina u Istri. S riječkim kolegama likovnjacima Jasnom Šikanjom, Larom Badurinom, Melitom Sorola Staničić, Damirom Božićem i Damirom Šegotom započinje 1995. organizirati izložbe i akcije u prostoru, a ista se skupina 1998. formira u udrugu pod nazivom Ura. Od 2000. do 2006. radi kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost u Rijeci, a predavao je slikarstvo i na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Devedesetih godina vodio je galeriju Kružna u riječkom klubu Palach, a 2003. i 2004. bio je predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Izlagao je na 32 samostalne i na brojnim skupnim izložbama. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i dobitnik nekoliko nagrada i priznanja. Trenutačno živi i radi u Zagrebu.
Predrag Todorović je umjetnik koji se formirao na riječkoj i hrvatskoj umjetničkoj sceni 90- ih godina. Okušao se u različitim medijima, ali uvijek s jasnim individualnim izrazom, bilo u slikarstvu, crtežu i gafici, u instalaciji ili u ambijentalnim radovima. Prepoznatljivost njegovih radova leži u pomnom biranju materijala te manipulaciji plohom i površinom.
Rad Krug sastoji se od crteža ugljenom smještenog na zidu, konkavnog zrcala koje se nalazi pred njim na tlu te ugljene prašine posute ispod crteža. Spiralna forma kruga crteža, koja se širi od središta prema rubovima, optički i energetski privlači gledatelja, a konkavno zrcalo na tlu donosi djelomičan, iskrivljeni odraz rada.
Tendencija za stvaranjem spiralnih ili vrtložastih struktura javlja se u Todorovića početkom devedesetih, usporedno s upotrebom materijala poput žbuke, cementa i asfalta. Radovi ovakvoga tipa, te specifične spiralne forme javljaju se na jednoj od njegovih prvih samostalnih izložbi, koja je održana u riječkome Malom salonu 1993. godine. Umjetnik stvara optičku varku, igru koja asocijativno podsjeća na dinamiku svjetla i pokreta karakterističnu za kretanje jata riba. Ujedno se dobiva dojam neprekidnog kruženja, što stvara dodatan energetski naboj. Ovom univerzalizmu energije u stalnom kretanju suprotstavlja se iskrivljena projekcija crteža koja se odražava u konkavnom zrcalu, no ona daje i jednu novu prostornu dimenziju crtežu.