Mirko ZrinšćakBudi zadovoljan da forma nema kraja!2007. ručna obrada, hrastovinavisina od 4050 do 5150 mmMMSU-5995 (1-14)
Mirko Zrinšćak (Volosko, 1953.) studirao je slikarstvo na Accademiji di Belle Arti u Veneciji do 1987., ali je svoj kasniji rad uglavnom posvetio skulpturi. Međunarodno je zapažen na 54. bijenalu u Veneciji 1995., gdje izlaže zajedno s Martinom Kramer i Goranom Petercolom. Od devedesetih godina povlači se u okrilje planine Učke koju izabire za svoj životni i radni ambijent. Posebnostima svojeg rada kojim zagovara povezanost s prirodnim okruženjem, intuiciju i meditativnost, Zrinšćak se istaknuo na domaćoj sceni, a skulptorsku tradiciju aktivirao novim rješenjima. Zanimanje za apstrahiranje, senzualnost i nesputanost doživljajnog horizonta proteže se od ranih skulpturalnih radova iz kasnih osamdesetih godina. Prvotna riznica oblika prepoznaje se u začudnosti i enigmatičnosti, metodama transformacije različitih materijala, često vrlo naglašenih tekstura. Protjecanje vremena donosi novu sabranost i unutarnju povezanost te novu odlučnost u samim formatima koji počinju dva do tri puta premašivati veličinu čovjeka. Od sredine devedesetih u drvu nastaju razvedene skeletne forme, uzbibane i vibrantne u svojoj začudnosti.
Nakon njih slijedi Budi zadovoljan da forma nema kraja!, grupa od četrnaest skulptura koje su nastale 2007. složenim dvogodišnjim postupcima ručne obrade drva. Skulpture se ističu gotovo asketskom pročišćenošću, vretenastim vertikalnim pružanjem i dinamiziranjem okolnog prostora. Opisivane su kao nepokretni mobili, dijelovi fantastičnih pejzaža, prošireni čulni labirinti, s čestim upućivanjem na njihove izvanvremenske kvalitete kojima odolijevaju potrebi za sidrenjem unutar trendovskih aktualnosti i povijesno-umjetničkih klasifikacija. Kako u svojim asocijativnim nizovima motiviraju različita doživljavanja ostajući blisko vezane uz živi svijet, djeluju pristupačno i poznato, a da se pritom ne daju podvesti pod doslovno oslovljavanje.
(K.O.)