Tomislav BrajnovićGreenhouse(Staklenik)2003. staklo, metal, drvo, plastika, tkanina, papir, video u boji, film u boji, zvučni zapis2200 x 2237 x 2640 mmMMSU-2467 (1-160)
Tomislav Brajnović (Zagreb, 1965.) započinje izlagati u devedesetima, tijekom školovanja na Kraljevskoj akademiji u Den Haagu pa potom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Instalacija Greenhouse nastaje tijekom njegova poslijediplomskog studija na Saint Martins Collegeu u Londonu. Prvotno je realizirana kao site-specific u vrtu kuće u kojoj je umjetnik stanovao. Izgleda kao mini-muzej, s oko 160 kulturno-povijesnih i tehničkih predmeta, među njima rariteta, kurioziteta, trivije. Već sam zbroj stvari govori o posvećenosti i pedantnosti, sakupljačkoj opsesivnosti i istančanoj probirljivosti. U maniri arheologa svakodnevice i strastvenog kolekcionara, Brajnović pronalazi rabljene i odbačene predmete, otkupljuje ih na sajmovima starina i u antikvarijatima kako bi ostvario nevjerojatnu kolekciju znakova engleske kulture. Susrevši se s novom sredinom i kulturom, okuplja rutinirane identifikacijske uzorke, poigravajući se sa stereotipima i predrasudama koje nastaju u pogledu jedne kulture na drugu. Uz neizostavni čajnik, porculanski pribor, suvenire sa slikama kraljevske obitelji, tu su i starinska fotografska oprema, društvene igre, mape engleskog teritorija, štapovi za šetnju, Alisa u zemlji čudesa, hobističke knjige o vrtlarstvu... Balansirajući između povijesti i mita, fikcije i faktografije, Brajnović prokazuje kako se izvodi manipulacija kulturnim i političkim određenjima, konstruiraju predodžbe o sebi i drugom, vlastitom i tuđem. U tome su prisutni i tipični elementi postkolonijalne kritike koji ciljano adresiraju upravo prostor Engleske, nekadašnje imperijalne i kolonijalne velesile.
U ovoj kompleksnoj instalaciji nije riječ samo o metodi prisvajanja i pažljiva aranžiranja dijelova, udomljavanja u specifičan, kao tipično engleski pročitan kontekst, već i o pospremanju vlastitih umjetničkih radova u staklenu kućicu, muzealizirani građanski dom. U stakleniku se emitira Brajnovićev film London fog s artificijelno stvorenom maglom iz lonca za kavu, kao i videodokumentacija Walk through London, umjetnikova performansa – šetnje Londonom u odijelu gentlemena. Istovremeno se vrti God Save the King, usporeni presnimak himne sa škripave gramofonske ploče. Pokretna slika, zvuk i svjetlo, ali i nemarno ostavljena prašina i prljavština, pridonose oživljavanju i omekšavanju čitavog prostora. Preseljenjem u muzejsko okruženje spremnik postaje nedodirljiv, izolirani skulpturalni objekt zaključan u staklenom ormaru. Zrcalne plohe pritom omogućuju projekcijske površine za vlastito samoogledavanje, osvješćivanje kulturne popudbine i vrijednosnih mjerila u odnošenju prema okruženju.
(K.O.)